Cantar, 7
1. ¡Vuelve, vuelve, Sulamita, vuelve, vuelve, que te miremos! ¿Por qué miráis a la Sulamita, como en una danza de dos coros?
1. Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što æete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora?
2. ¡Qué lindos son tus pies en las sandalias, hija de príncipe! Las curvas de tus caderas son como collares, obra de manos de artista.
2. Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kæeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
3. Tu ombligo es un ánfora redonda, donde no falta el vino. Tu vientre, un montón de trigo, de lirios rodeado.
3. Pupak ti je kao okrugla èaša koja nikad nije bez piæa. Trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima.
4. Tus dos pechos, cual dos crías mellizas de gacela.
4. Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
5. Tu cuello, como torre de marfil. Tus ojos, las piscinas de Jesbón, junto a la puerta de Bat Rabbim. Tu nariz, como la torre del Líbano, centinela que mira hacia Damasco.
5. Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
6. Tu cabeza sobre ti, como el Carmelo, y tu melena, como la púrpura; ¡un rey en esas trenzas está preso!
6. Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
7. ¡Qué bella eres, qué encantadora, oh amor, oh delicias!
7. Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, meðu milinama!
8. Tu talle se parece a la palmera, tus pechos, a los racimos.
8. Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
9. Me dije: Subiré a la palmera, recogeré sus frutos. ¡Sean tus pechos como racimos de uvas, el perfume de tu aliento como el de las manzanas,
9. Rekoh: popet æu se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi æe tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
10. tu paladar como vino generoso! El va derecho hacia mi amado, como fluye en los labios de los que dormitan.
10. Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teèe na usnama usnulih.
11. Yo soy para mi amado, y hacia mí tiende su deseo.
11. Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
12. ¡Oh, ven, amado mío, salgamos al campo! Pasaremos la noche en las aldeas.
12. Doði, dragi moj, iæi æemo u polja, noæivat æemo u selima.
13. De mañana iremos a las viñas; veremos si la vid está en cierne, si las yemas se abren, y si florecen los granados. Allí te entregaré el don de mis amores.
13. Jutrom æemo iæi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameæe li se grožðe, jesu li procvali mogranji. Tamo æu ti dati ljubav svoju.
14. Las mandrágoras exhalan su fragancia. A nuestras puertas hay toda suerte de frutos exquisitos. Los nuevos, igual que los añejos, los he guardado, amado mío, para ti.
14. Mandragore šire miris, u našim kuæama ima svakog voæa, novoga i starog, za te sam ga èuvala, o najdraži moj!
