Knjiga o Jobu, 33
1. Èuj dakle, Jobe, što æu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2. Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeèi pod nepcem mi stvara.
3. Iskreno æe ti zborit' srce moje, usne æe èistu izreæi istinu.
4. TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
5. Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
6. Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh naèinjen;
7. zato ja strahom tebe motrit' neæu, ruka te moja neæe pritisnuti.
8. Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje èuo rijeèi:
9. 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10. Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
11. Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
12. Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom èovjek mjerit' se ne može.
13. Pa zašto s njime zameæeš prepirku što ti na svaku rijeè ne odgovara?
14. Bog zbori nama jednom i dva puta, al' èovjek na to pažnju ne obraæa.
15. U snovima, u viðenjima noænim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16. tad on govori na uho èovjeku i utvarama plaši ga jezivim
17. da ga od djela njegovih odvrati, da u èovjeku obori oholost,
18. da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
19. Bolešæu on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20. kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21. kada mu tijelo gine naoèigled i vide mu se kosti ogoljele,
22. kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
23. Ako se uza nj naðe tad anðeo, posrednik jedan izmeðu tisuæu, da èovjeka na dužnost opomene,
24. pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov naðoh otkupninu!
25. Neka mu tijelo procvate mladošæu, nek' se vrati u dane mladenaèke!'
26. Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati èovjeku pravednost njegovu.
27. Tada èovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28. On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
29. Gle, sve to Bog je spreman uèiniti do dva i do tri puta za èovjeka:
30. da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošæu obasja.
31. Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
32. Ako rijeèi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
33. Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te pouèit' mudrosti."