Evanðelje po Luki, 18

1. Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

2. "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

3. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'

4. No on ne htjede zadugo. Napokon reèe u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

5. jer mi udovica ova dodijava, obranit æu je da vjeèno ne dolazi muèiti me.'"

6. Nato reèe Gospodin: "Èujte što govori nepravedni sudac!

7. Neæe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noæ vape k njemu sve ako i odgaða stvar njihovu?

8. Kažem vam, ustat æe žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Èovjeèji doðe, hoæe li naæi vjere na zemlji?"

9. Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reèe zatim ovu prispodobu:

10. "Dva èovjeka uziðoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

11. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'

12. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

13. A carinik, stojeæi izdaleka, ne usudi se ni oèiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreæi: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'

14. Kažem vam: ovaj siðe opravdan kuæi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen; a koji se ponizuje, bit æe uzvišen."

15. A donosili mu i dojenèad da ih se dotakne. Vidjevši to, uèenici im branili.

16. A Isus ih dozva i reèe: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni i ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje."

17. "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi."

18. I upita ga neki uglednik: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?"

19. Reèe mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

20. Zapovijedi znaš: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

21. A onaj æe: "Sve sam to èuvao od mladosti."

22. Èuvši to, Isus mu reèe: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

23. Kad je on to èuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

24. Vidjevši ga, reèe Isus: "Kako li je teško imuænicima u kraljevstvo Božje!

25. Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

26. Koji su to èuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

27. A on æe: "Što je nemoguæe ljudima, moguæe je Bogu."

28. Nato reèe Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poðosmo za tobom."

29. Isus æe im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuæu, ili ženu, ili braæu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

30. a da ne bi primio mnogostruko veæ u ovom vremenu, i u buduæem vijeku život vjeèni."

31. I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reèe im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Èovjeèjem ispunit æe se sve što su napisali proroci:

32. doista, bit æe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

33. i pošto ga izbièuju, ubit æe ga, ali on æe treæi dan ustati."

34. No oni ništa od toga ne razumješe. Te im rijeèi bijahu skrivene i ne shvaæahu što bijaše reèeno.

35. A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

36. Èuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

37. Rekoše mu: "Isus Nazareæanin prolazi."

38. Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

39. Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jaèe vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

40. Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

41. "Što hoæeš da ti uèinim?" A on æe: "Gospodine, da progledam."

42. Isus æe mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

43. I umah progleda i uputi se za njim slaveæi Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.