1. καὶ ἐγένετο λόγος κυρίου πρὸς Ιωναν τὸν τοῦ Αμαθι λέγων
2. ἀνάστηθι καὶ πορεύθητι εἰς Νινευη τὴν πόλιν τὴν μεγάλην καὶ κήρυξον ἐν αὐτῇ ὅτι ἀνέβη ἡ κραυγὴ τῆς κακίας αὐτῆς πρός με
3. καὶ ἀνέστη Ιωνας τοῦ φυγεῖν εἰς Θαρσις ἐκ προσώπου κυρίου καὶ κατέβη εἰς Ιοππην καὶ εὗρεν πλοῖον βαδίζον εἰς Θαρσις καὶ ἔδωκεν τὸ ναῦλον αὐτοῦ καὶ ἐνέβη εἰς αὐτὸ τοῦ πλεῦσαι μετ’ αὐτῶν εἰς Θαρσις ἐκ προσώπου κυρίου
4. καὶ κύριος ἐξήγειρεν πνεῦμα εἰς τὴν θάλασσαν καὶ ἐγένετο κλύδων μέγας ἐν τῇ θαλάσσῃ καὶ τὸ πλοῖον ἐκινδύνευεν συντριβῆναι
5. καὶ ἐφοβήθησαν οἱ ναυτικοὶ καὶ ἀνεβόων ἕκαστος πρὸς τὸν θεὸν αὐτῶν καὶ ἐκβολὴν ἐποιήσαντο τῶν σκευῶν τῶν ἐν τῷ πλοίῳ εἰς τὴν θάλασσαν τοῦ κουφισθῆναι ἀπ’ αὐτῶν Ιωνας δὲ κατέβη εἰς τὴν κοίλην τοῦ πλοίου καὶ ἐκάθευδεν καὶ ἔρρεγχεν
6. καὶ προσῆλθεν πρὸς αὐτὸν ὁ πρωρεὺς καὶ εἶπεν αὐτῷ τί σὺ ῥέγχεις ἀνάστα καὶ ἐπικαλοῦ τὸν θεόν σου ὅπως διασώσῃ ὁ θεὸς ἡμᾶς καὶ μὴ ἀπολώμεθα
7. καὶ εἶπεν ἕκαστος πρὸς τὸν πλησίον αὐτοῦ δεῦτε βάλωμεν κλήρους καὶ ἐπιγνῶμεν τίνος ἕνεκεν ἡ κακία αὕτη ἐστὶν ἐν ἡμῖν καὶ ἔβαλον κλήρους καὶ ἔπεσεν ὁ κλῆρος ἐπὶ Ιωναν
8. καὶ εἶπον πρὸς αὐτόν ἀπάγγειλον ἡμῖν τίνος ἕνεκεν ἡ κακία αὕτη ἐστὶν ἐν ἡμῖν τίς σου ἡ ἐργασία ἐστίν καὶ πόθεν ἔρχῃ καὶ ἐκ ποίας χώρας καὶ ἐκ ποίου λαοῦ εἶ σύ
9. καὶ εἶπεν πρὸς αὐτούς δοῦλος κυρίου ἐγώ εἰμι καὶ τὸν κύριον θεὸν τοῦ οὐρανοῦ ἐγὼ σέβομαι ὃς ἐποίησεν τὴν θάλασσαν καὶ τὴν ξηράν
10. καὶ ἐφοβήθησαν οἱ ἄνδρες φόβον μέγαν καὶ εἶπαν πρὸς αὐτόν τί τοῦτο ἐποίησας διότι ἔγνωσαν οἱ ἄνδρες ὅτι ἐκ προσώπου κυρίου ἦν φεύγων ὅτι ἀπήγγειλεν αὐτοῖς
11. καὶ εἶπαν πρὸς αὐτόν τί σοι ποιήσωμεν καὶ κοπάσει ἡ θάλασσα ἀφ’ ἡμῶν ὅτι ἡ θάλασσα ἐπορεύετο καὶ ἐξήγειρεν μᾶλλον κλύδωνα
12. καὶ εἶπεν Ιωνας πρὸς αὐτούς ἄρατέ με καὶ ἐμβάλετέ με εἰς τὴν θάλασσαν καὶ κοπάσει ἡ θάλασσα ἀφ’ ὑμῶν διότι ἔγνωκα ἐγὼ ὅτι δι’ ἐμὲ ὁ κλύδων ὁ μέγας οὗτος ἐφ’ ὑμᾶς ἐστιν
13. καὶ παρεβιάζοντο οἱ ἄνδρες τοῦ ἐπιστρέψαι πρὸς τὴν γῆν καὶ οὐκ ἠδύναντο ὅτι ἡ θάλασσα ἐπορεύετο καὶ ἐξηγείρετο μᾶλλον ἐπ’ αὐτούς
14. καὶ ἀνεβόησαν πρὸς κύριον καὶ εἶπαν μηδαμῶς κύριε μὴ ἀπολώμεθα ἕνεκεν τῆς ψυχῆς τοῦ ἀνθρώπου τούτου καὶ μὴ δῷς ἐφ’ ἡμᾶς αἷμα δίκαιον ὅτι σύ κύριε ὃν τρόπον ἐβούλου πεποίηκας
15. καὶ ἔλαβον τὸν Ιωναν καὶ ἐξέβαλον αὐτὸν εἰς τὴν θάλασσαν καὶ ἔστη ἡ θάλασσα ἐκ τοῦ σάλου αὐτῆς
16. καὶ ἐφοβήθησαν οἱ ἄνδρες φόβῳ μεγάλῳ τὸν κύριον καὶ ἔθυσαν θυσίαν τῷ κυρίῳ καὶ εὔξαντο εὐχάς
Fusnote:
1:1-2 - Bog poziva Jonu da propovijeda protiv grada Ninive, ali on bježi u Taršiš. Jonino odbijanje da ispuni svoju božansku misiju odražava ljudski otpor Božjem pozivu, često iz straha ili predrasuda (vidi također Rimljanima 10,14-15 i Matej 28,19-20).
1:3-5 - Jona pokušava pobjeći od Božjeg poziva na brodu, ali Bog šalje veliku oluju. Oluja simbolizira posljedice neposlušnosti Bogu, pokazujući da ništa ne može izbjeći Njegovu suverenost (vidi također Psalam 107:25-29 i Hebrejima 12:6).
1:6-10 - Mornari, u strahu za svoje živote, ispituju Jonaha i otkrivaju da je on odgovoran za oluju. Muka mornara ilustrira utjecaj grijeha i neposlušnosti na živote drugih, a također otkriva Božje milosrđe čak iu kriznim vremenima (vidi također Ezekiel 18:20 i 1. Timoteju 2:4).
1:11-15 - Jonah naređuje mornarima da ga bace u more kako bi se smirila oluja. Jonin postupak pokazuje da je poslušnost ključna za zaustavljanje božanskog suda. Ovaj čin također ukazuje na nužnost žrtve za postizanje mira (vidi također Luka 11:29-32 i Rimljanima 5:9).
1:16-17 - Oluja se stišava nakon Jonine žrtve. Bog daje veliku ribu da proguta Jonu, simbolizirajući božansku milost koja spašava čak i kada postoje posljedice za neposluh (vidi također Mateja 12:40 i Psalam 69:1-3).
Stihovi vezani uz Jonas, 1:
Prvo poglavlje proroka Jone pripovijeda o bijegu nevoljkog proroka. Zašto Jona pokušava izbjeći Božji poziv? Ovaj dramski tekst opisuje božanski zadatak Joni da propovijeda u Ninivi i njegov pokušaj da pobjegne u Taršiš. Poglavlje izvještava o oluji koju je poslao Bog i bacanju Jone u more. Jona 1 postavlja pitanja o poslušnosti, božanskoj suverenosti i opsegu Božjeg milosrđa. Istražite s nama pet biblijskih odlomaka koji proširuju vaše razumijevanje tema poziva i poslušnosti predstavljenih u ovom intrigantnom poglavlju.
Matej 12:40: "Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u utrobi velike ribe, tako će i Sin Čovječji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje." - Isus koristi Jonino iskustvo kao proročanski znak vlastite smrti i uskrsnuća.
2. Kraljevima 14:25: "On je bio taj koji je obnovio granice Izraelove od Lebo-Hamata do mora Arabe, prema riječi koju je rekao Gospodin, Bog Izraelov, preko svog sluge Jone, sina Amitajevog, proroka Gata, hepher." - Ovaj odlomak pruža povijesni kontekst za Jonu, spominjući ga kao priznatog proroka u Izraelu.
Psalmi 107:23-25: "Drugi su krenuli na more u lađama, trgovati u velikim vodama, i vidjeli su djela Gospodnja, njegova čudesa u dubinama. Progovorio je i izazvao buru koja je podigla valove." - Ovaj psalam opisuje oluju na moru, podsjećajući na Jonino iskustvo u 1. poglavlju.
Djela 27:18-19: "Sljedećeg dana, kako se nevrijeme nastavilo istom snagom, počeli su bacati teret u more. Treći dan oni sami, svojim rukama, baciše brodske naprave u more." - Pavlovo iskustvo tijekom oluje na moru odjekuje onom Joninom, obojica suočena s opasnostima na moru.
Rimljanima 1:16: "Ne stidim se evanđelja, jer ono je sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje: prvo Židovu, potom Grku." - Ovaj stih odražava univerzalnu temu Božjeg spasenja, u suprotnosti s Joninom početnom nevoljkošću da propovijeda poganima.
FAQ:
Zašto je Jona pobjegao u Taršiš?
Jona je pobjegao u Taršiš kad ga je Bog pozvao u Ninivu, bojeći se da će se Ninivljani pokajati i da će im biti oprošteno. Htio je izbjeći ispunjenje ove misije. (Jona 1,1-3)
Što se dogodilo za vrijeme oluje na moru?
Tijekom oluje mornari su bacili kocku i otkrili da je Jonah krivac. Bačen je u more, a oluja je odmah prestala. (Jona 1,4-16)
Kako je Jona spašen iz mora?
Bog je pripremio veliku ribu da proguta Jonu, spasivši ga od sigurne smrti u moru. Ostao je u utrobi ribe tri dana i tri noći. (Jona 1:17)
Što je riba učinila Joni nakon tri dana?
Nakon tri dana riba je izbljuvala Jonu na suho, ispunjavajući tako Božji plan da on propovijeda u Ninivi. (Jona 2:10)
Kakav je znak Bog dao Joni da ga uvjeri da propovijeda u Ninivi?
Bog je zapovjedio Joni da se vrati u Ninivu, a nakon njegove poslušnosti grad se pokajao, pokazujući da je Božji poziv imao božansku svrhu. (Jona 3,1-10)
