Trouvé 286 Résultats pour: Sinovima

  • A polovina Gileada, Aštarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, pripali su sinovima Makira, sina Manašeova, i to polovini sinova Makirovih po njihovim porodicama. (Jošua 13, 31)

  • I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.' (Jošua 14, 9)

  • Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meðu sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Jošui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. (Jošua 15, 13)

  • A Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas. (Jošua 15, 63)

  • Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; (Jošua 16, 1)

  • Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali meðu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijaše nametnuta tlaka. (Jošua 16, 10)

  • Kæeri Manašeove dobiše baštinu meðu njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. (Jošua 17, 6)

  • Pokrajina Tapuah pripadaše Manašeu, ali sam Tapuah na meði Manašeovoj pripadaše sinovima Efrajimovim. (Jošua 17, 8)

  • Meða je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. (Jošua 17, 9)

  • Ali ostade meðu sinovima Izraelovim još sedam plemena koja nisu primila svoje baštine. (Jošua 18, 2)

  • A Jošua baci za njih ždrijeb u Šilu pred Jahvom i ondje razdijeli Jošua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. (Jošua 18, 10)

  • Baština je sinova Šimunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio dodijeljen sinovima Judinim bijaše za njih prevelik. Zato su sinovi Šimunovi dobili svoju baštinu usred njihova podruèja. (Jošua 19, 9)


“Reze, reze! Quem muito reza se salva e salva os outros. E qual oração pode ser mais bela e mais aceita a Nossa Senhora do que o Rosario?” São Padre Pio de Pietrelcina