Trouvé 572 Résultats pour: Popis Naroda
... ali i ostali narod, sveæenici, leviti - vratari, pjevaèi, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kæeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, (Knjiga Nehemijina 10, 29)
Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. (Knjiga Nehemijina 13, 24)
I onda, sine, ljubi svoju braæu i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braæom, ni pred sinovima i kæerima svoga naroda, skanjujuæi se da odabereš ženu izmeðu njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. (Tobija 4, 13)
On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali æe se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda meðu koje smo razasuti. (Tobija 13, 5)
Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. (Judita 1, 6)
Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru: (Judita 6, 1)
Dozvaše gradske starješine, ali doðoše na zbor i svi mladiæi i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim. (Judita 6, 16)
Doðoše k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voðe naroda moapskoga i vojskovoðe obalnih krajeva te rekoše: (Judita 7, 8)
Pokolj braæe naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit æe na glavu našu meðu poganima meðu kojima æemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare, (Judita 8, 22)
Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima našeg naroda. (Judita 8, 32)
Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog èovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet." (Judita 10, 19)
Èak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, èuvane i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. (Judita 11, 13)
