Trouvé 390 Résultats pour: Nil

  • i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. (Prva knjiga o Samuelu 2, 14)

  • Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve što su njegovi sinovi èinili svemu Izraelu. (Prva knjiga o Samuelu 2, 22)

  • Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsjeèene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. (Prva knjiga o Samuelu 5, 4)

  • Sve što su èinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tuðim bogovima - tako oni èine i tebi. (Prva knjiga o Samuelu 8, 8)

  • Nije li sada pšenièna žetva? Ali ja æu zazvati Jahvu i on æe poslati gromove i kišu. I jasno æete razabrati kako je veliko zlo koje ste uèinili pred Jahvom tražeæi sebi kralja." (Prva knjiga o Samuelu 12, 17)

  • Ali Samuel reèe narodu: "Ne bojte se! Vi ste, doduše, uèinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. (Prva knjiga o Samuelu 12, 20)

  • Ako li budete èinili zlo, propast æete vi i vaš kralj." (Prva knjiga o Samuelu 12, 25)

  • Jonatan sruši filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznaše da su se Hebreji pobunili. Šaul zapovjedi te zatrubiše u rog po svoj zemlji (Prva knjiga o Samuelu 13, 3)

  • Ali kad oni u Jabešu Gileadskom èuše što su Filistejci uèinili od Šaula, (Prva knjiga o Samuelu 31, 11)

  • A Joab odvrati: "Tako mi živog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braæe." (Druga knjiga o Samuelu 2, 27)

  • Asahela ponesoše i pokopaše u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi išli su svu noæ i veæ se bijaše zadanilo kad stigoše u Hebron. (Druga knjiga o Samuelu 2, 32)

  • Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu." (Druga knjiga o Samuelu 15, 13)


“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina