Trouvé 1041 Résultats pour: Kralj Ahasing
On je bio protjeran iz Jeruzalema meðu prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. (Estera 2, 6)
Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. (Estera 2, 17)
Nakon toga priredi kralj u èast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo. (Estera 2, 18)
Poslije tih dogaðaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agaðanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. (Estera 3, 1)
Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice. (Estera 3, 2)
I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut meðu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugaèiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. (Estera 3, 8)
Nakon toga kralj skinu peèatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agaðaninu, neprijatelju Židova, (Estera 3, 10)
Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od djeèaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen ohološæu moæi nego u želji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uèvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama izdvaja razboritošæu i koji se istièe prokušanom odanošæu i ustrajnom vjernošæu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve odluke tako te se ne može uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima poèinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može uèvrstiti. [13f] Stoga nareðujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim maèevima bez ikakva sažaljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine. [13g] Tako æe se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena naši poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano." (Estera 3, 13)
Skoroteèe žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je Suza bio uznemiren. (Estera 3, 15)
"Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uðe kralju u unutrašnje predvorje èeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja veæ trideset dana nisam bila pozvana kralju." (Estera 4, 11)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reèe: "Govori mi!" [2a] Ona mu reèe: "Spazih te, gospodaru, kao anðela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." [2b] Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. (Estera 5, 2)
