Trouvé 66 Résultats pour: Jeremija

  • I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu. (Jeremija 36, 8)

  • Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao." (Jeremija 36, 18)

  • Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." (Jeremija 36, 19)

  • Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi. (Jeremija 36, 32)

  • Jeremija u ono vrijeme još zalažaše meðu narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. (Jeremija 37, 4)

  • i Jeremija htjede otiæi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od roðaka dobije dio. (Jeremija 37, 12)

  • Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoæeš prebjeæi Kaldejcima!" Jeremija odgovori: (Jeremija 37, 13)

  • Tako Jeremija dospje u nadsvoðen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. (Jeremija 37, 16)

  • Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li rijeèi od Jahve?" A na to æe Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit æeš predan u ruke kralja babilonskoga!" (Jeremija 37, 17)

  • Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? (Jeremija 37, 18)

  • Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamnièko dvorište te mu davahu svaki dan pogaèu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu. (Jeremija 37, 21)

  • Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, èuše tada za rijeèi što ih Jeremija kaza svemu narodu: (Jeremija 38, 1)


“O medo excessivo nos faz agir sem amor, mas a confiança excessiva não nos deixa considerar o perigo que vamos enfrentar”. São Padre Pio de Pietrelcina