Trouvé 171 Résultats pour: Bog čuje naše molitve
Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi æemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda æete vi biti naše sluge i nama æete robovati." (Prva knjiga o Samuelu 17, 9)
I sav æe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maèem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke." (Prva knjiga o Samuelu 17, 47)
Sada, kralju, kad god zaželiš siæi, siði, a naše je da ga predamo u ruke kralju." (Prva knjiga o Samuelu 23, 20)
Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!" (Prva knjiga o kraljevima 8, 53)
Sada, Bože moj, neka tvoje oèi budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! (Druga knjiga Ljetopisa 6, 40)
Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu." (Druga knjiga Ljetopisa 28, 13)
s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u rijeèi judejskoga kralja Ezekije. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 8)
I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloæa njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! (Knjiga Ezrina 9, 13)
Tijelo je naše kao tijelo braæe naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kæeri; meðu našim kæerima neke su veæ robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi." (Knjiga Nehemijina 5, 5)
A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji èuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, sveæenike i proroke naše, oèeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. (Knjiga Nehemijina 9, 32)
i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, poèinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meðu svojom braæom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. (Knjiga Nehemijina 11, 17)
Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od naše braæe na koga naiðeš a koji se sjeæa Gospodina. Eto, èekat æu te!" (Tobija 2, 2)
