1. Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

2. Vidiš, Boaz, s èijim si se poslenicima našla, naš je roðak. Evo, on æe noæas vijati jeèam na gumnu.

3. Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije.

4. Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo, podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi što ti je èiniti."

5. Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi kažeš."

6. I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila.

7. A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i leže.

8. Kad bijaše oko ponoæi, trže se èovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu.

9. "Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik."

10. "Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj èin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni.

11. I zato se, kæeri moja, sada ne plaši: uèinit æu ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita žena.

12. Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene.

13. Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra."

14. I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše èovjek èovjeka razaznati jer mišljaše: "Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu."

15. I kaza joj: "Daj ogrtaè što je na tebi i drži ga dobro." Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u grad.

16. Kad je stigla, upita je svekrva: "Što je s tobom, kæeri moja?" A ona joj pripovjedi sve što je uèinio za nju.

17. I nadoveza: "Ovih šest mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'"

18. Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidiš što æe biti: jer neæe on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajèi."





“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina