Judita, 5
23. "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi ni snage za žešæu bitku.
23. "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi ni snage za žešæu bitku.
Judide 5 govori priču o tome kako su čelnici Amomitasa pozvali vladare drugih susjednih naroda da se ujedine i bore protiv Izraela. Spomenuli su povijest naroda Izraela, ali predstavili su iskrivljene i zabludne podatke kako bi opravdali njihov položaj. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Judidesu 5:
Suci 5:8: "Odabrali su nove bogove; tada je uslijedio rat na vratima, a ne štit, nijedno koplje nije viđeno među četrdeset tisuća u Izraelu." Ovaj stih naglašava kako su idolopoklonstvo i nevjernost Izraela do Boga doveli do njegove slabosti i ranjivosti pred svojim neprijateljima.
Suci 11:24: "Nisi li vas okupirao tko čiji se Bog, nisi li se ne slaže? A mi nemamo sve što je Gospodin naš Bog dizajnirao prije nas?" Ovaj je stih sličan poruci Judith 5, gdje amoni tvrde da im je zemlja Izraelska izvorno pripadala, a ne Izraelcima.
Izlazak 23:32-33: "Nećete sklopiti savez s njima, niti sa svojim bogovima. I oni neće prebivati u tvojoj zemlji, da ne mogu griješiti protiv mene; jer ako služe svojim bogovima, sigurno će biti oni sigurno po petlji. " Ovaj stih naglašava važnost Izraela koji ne sklapa saveze s idolopoklonskim narodima i ne dopušta im da prebivaju u svojoj zemlji.
Brojevi 20:14-21: Ovaj odlomak opisuje kako je Edom odbio dopustiti Izraelu da prođe kroz svoju zemlju na svom putu do Kanaana. Ovaj događaj ilustrira neprijateljstvo susjednih naroda u odnosu na Izrael, koje se spominje u Judidesu 5.
Izaija 36:18-20: Ovaj stih opisuje kako je asirski kralj Senaqueribe pokušao uvjeriti narod Jeruzalema da se predaju, spominjući kako su asirsku vojsku poražene druge zemlje i narode. To je slično taktici koju su ljubazni vođe koristili u Judidesu 5, gdje predstavljaju zabludne argumente kako bi opravdali svoj položaj protiv Izraela.
“Não se fixe voluntariamente naquilo que o inimigo da alma lhe apresenta.” São Padre Pio de Pietrelcina