Druga poslanica Korinæanima, 4
1. Zato, buduæi da po milosrðu imamo ovu službu, ne malakšemo.
2. Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopaèujemo rijeè Božju, nego se objavljivanjem istine preporuèujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
3. Ako je i zastrto evanðelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:
4. u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernièke da ne zasvijetli svjetlost evanðelja slave Krista koji je slika Božja.
5. Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.
6. Ta Bog koji reèe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
7. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oèito Božja, a ne od nas.
8. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeæi, ali ne zdvajajuæi;
9. progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -
10. uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem oèituje.
11. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov oèituje u našem smrtnom tijelu.
12. Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
13. A buduæi da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
14. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas æe s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
15. A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
16. Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji èovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
17. Ta ova malenkost naše èasovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjeène slave
18. jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeèno.
