Mosaico decorativo

1. pues tu espíritu incorruptible está en todas ellas.

1. i tvoj je besmrtni duh u svemu.

2. Por eso mismo gradualmente castigas a los que caen; les amonestas recordándoles en qué pecan para que, apartándose del mal, crean en ti, Señor.

2. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloæe i da se ufaju u tebe, Gospode!

3. A los antiguos habitantes de tu tierra santa

3. Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje

4. los odiabas, porque cometían las más nefastas acciones, prácticas de hechicería, iniciaciones impías.

4. jer su èinili zlodjela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim;

5. A estos despiadados asesinos de sus hijos, devoradores de entrañas en banquetes de carne humana y de sangre, a estos iniciados en bacanales,

5. okrutne ubojice djece, žderaèe utrobe na gozbama mesa ljudskog, posveæenike s krvava pira,

6. padres asesinos de seres indefensos, habías querido destruirlos a manos de nuestros padres,

6. roditelje ubojice biæa bespomoænih, odluèio si uništiti rukama otaca naših,

7. para que la tierra que te era la más apreciada de todas, recibiera una digna colonia de hijos de Dios.

7. da najdraža ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Božje.

8. Pero aun con éstos, por ser hombres, te mostraste indulgente, y les enviaste avispas, como precursoras de tu ejército, que les fuesen poco a poco destruyendo.

8. Ipak si i njih poštedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteèe da ih malo-pomalo istrijebe.

9. No porque no pudieses en batalla campal entregar a los impíos en manos de los justos, o aniquilarlos de una vez con feroces fieras o con una palabra inexorable,

9. Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zvijerima ili ih strogom rijeèju najedanput zatrti,

10. sino que les concedías, con un castigo gradual, una ocasión de arrepentirse; aun sabiendo que era su natural perverso, su malicia innata, y que jamás cambiaría su manera de pensar

10. sudeæi im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloæa priroðena i da im se æud nikad neæe izmijeniti,

11. por ser desde el comienzo una raza maldita. Tampoco por temor a nadie concedías la impunidad a sus pecados.

11. jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.

12. Pues ¿quién podría decirte: «¿Qué has hecho?» ¿Quién se opondría a tu sentencia? ¿Quién te citaría a juicio por destruir naciones por ti creadas? ¿Quién se alzaría contra ti como vengador de hombres inicuos?

12. Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si uèinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko æe ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?

13. Pues fuera de ti no hay un Dios que de todas las cosas cuide, a quien tengas que dar cuenta de la justicia de tus juicios;

13. Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.

14. ni hay rey ni soberano que se te enfrente en favor de los que has castigado.

14. A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.

15. Sino que, como eres justo, con justicia administras el universo, y miras como extraño a tu poder condenar a quien no merece ser castigado.

15. I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moæi tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje.

16. Tu fuerza es el principio de tu justicia y tu señorío sobre todos los seres te hace indulgente con todos ellos

16. Jer moæ je tvoja naèelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.

17. Ostentas tu fuerza a los que no creen en la plenitud de tu poder, y confundes la audacia de los que la conocen.

17. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moæi i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.

18. Dueño de tu fuerza, juzgas con moderación y nos gobiernas con mucha indulgencia porque, con sólo quererlo, lo puedes todo.

18. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoæeš, moæ ti je pri ruci.

19. Obrando así enseñaste a tu pueblo que el justo debe ser amigo del hombre, y diste a tus hijos la buena esperanza de que, en el pecado, das lugar al arrepentimiento.

19. A takvim si djelima narod svoj pouèio da pravednik ima biti èovjeèan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.

20. Pues si a los enemigos de tus hijos, merecedores de la muerte, con tanto miramiento e indulgencia los castigaste dándoles tiempo y lugar para apartarse de la maldad,

20. Jer kad si s tolikim obzirom i blagošæu kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajuæi im vremena i prigode da se zloæe svoje okane -

21. ¿con qué consideración no juzgaste a los hijos tuyos, a cuyos padres con juramentos y pactos tan buenas promesas hiciste?

21. kako li si brižno sudio sinove svoje, èijim si ocima dao divna obeæanja i prisegama i savezima!

22. Así pues, para aleccionarnos, a nuestros enemigos los flagelas con moderación, para que, al juzgar, tengamos en cuenta tu bondad y, al ser juzgados, esperemos tu misericordia.

22. Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuæa puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da oèekujemo milosrðe tvoje kada nam bude suðeno.

23. Por tanto, también a los que inicuamente habían vivido una vida insensata les atormentaste con sus mismas abominaciones.

23. Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namuèio njihovim vlastitim gnusobama.

24. Demasiado, en verdad, se habían desviado por los caminos del error, teniendo por dioses a los más viles y despreciables, animales, dejándose engañar como pequeñuelos inconscientes.

24. Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.

25. Por eso, como a niños sin seso, les enviaste una irrisión de castigo.

25. Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.

26. Pero los que con una reprimenda irrisoria no se enmendaron, iban a experimentar un castigo digno de Dios.

26. A jer ih nije pouèila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.

27. A la vista de los seres que les atormentaban y les indignaban, de aquellos seres que tenían por dioses y eran ahora su castigo, abrieron los ojos y reconocieron por el Dios verdadero a aquel que antes se negaban a conocer. Por lo cual el supremo castigo descargó sobre ellos.

27. Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa èuti. Zato ih je i stigla najviša osuda.



Lee la Biblia en un año

Únete a nuestra comunidad y completa la Biblia en 365 días. Un camino estructurado e inspirador para profundizar tu fe y conocimiento de las Escrituras