Ezekiel, 7
1. Opet mi doðe rijeè Jahvina i reèe:
2. "Ti, sine èovjeèji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primièe se kraj: bliži se konac zemlji na sve èetiri strane svijeta!
3. Sada je i tebi kraj: gnjev æu svoj na te izliti, sudit æu ti prema putovima tvojim i na te æu oboriti sve gadosti tvoje!
4. I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje æe gadosti u tebi ostati. I znat æete da sam ja Jahve.'"
5. Ovako govori Jahve: "Jedna nesreæa, evo, dolazi!
6. Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!
7. Kolo ti udesa dolazi, stanovnièe zemlje! Dolazi tvoj èas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama.
8. Eto, uskoro æu na te izliti gnjev i iskalit æu na tebi srdžbu svoju! Sudit æu ti prema putovima tvojim i oborit æu na te sve gadosti tvoje.
9. I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu ti platiti prema putovima tvojim i tvoje æe gadosti u tebi ostati! I spoznat æete da sam ja Jahve koji bije.
10. Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veæ cvjeta i oholost pupa,
11. a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neæe ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti.
12. Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo.
13. Jer tko proda, neæe više dobiti što je prodao, i nitko neæe bezakonjem ojaèati život!
14. Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreæe u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve buèno mnoštvo.
15. Vani - maè, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maèa æe poginuti, a tko u gradu, glad æe ga i kuga uništiti.
16. Koji uteku, sklonit æe se u gore kao dolinski golubovi, a ja æu ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova,
17. i sve æe ruke klonuti, a koljena æe svima malaksati.
18. U kostrijet æe se odjenuti, trepet æe ih obuzeti, sva æe lica sramota pokriti, sve æe im glave oæelavjeti!
19. Srebro svoje pobacat æe na ulice, a zlato æe smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neæe ih izbaviti, duše im neæe moæi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh.
20. Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.
21. Dat æu ga u ruke tuðincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu.
22. Odvratit æu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uðu provalnici i neka je oskvrnu!
23. Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloèina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja!
24. Zato æu dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit æu oholost nasilnika, i svetišta njihova bit æe oskvrnjena.
25. Dolazi tjeskoba! Tražit æe mir, a mira biti neæe!
26. Dolazit æe nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit æe se viðenje u proroka; u sveæenika neæe više biti Zakona ni u starješina savjeta!
27. Kralj æe protužiti, a kneza æe spopasti užas i ruke æe puku zadrhtati, jer æu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit æu im prema sudovima njihovim. I znat æe da sam ja Jahve."