Apocalipse, 16
1. Ouvi, então, uma voz forte saindo do templo, que dizia aos sete Anjos: “Ide, e derramai sobre a terra as sete taças da ira de Deus”.
1. I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete, izlijte sedam èaša gnjeva Božjega na zemlju!"
2. O primeiro, portanto, pôs-se a derramar a sua taça sobre a terra. Formou-se uma úlcera atroz e maligna nos homens que tinham o sinal da Fera e que se prostravam diante de sua imagem.
2. Ode prvi i izli svoju èašu na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.
3. O segundo derramou a sua taça sobre o mar. Este tornou-se sangue, como o de um morto, e pereceu todo ser que estava no mar.
3. Drugi izli svoju èašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te izginu sve živo u moru.
4. O terceiro derramou a sua taça sobre os rios e as fontes das águas, que se transformaram em sangue.
4. Treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.
5. Ouvi, então, o anjo das águas dizer: “Tu és justo, tu que és e que eras o Santo, que assim julgas.
5. I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio!
6. Porque eles derramaram o sangue dos santos e dos profetas, tu lhes deste também sangue para beber. Eles o merecem”.
6. Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"
7. Ouvi o altar dizer: “Sim, Senhor Deus Dominador, são verdadeiros e justos os teus julgamentos”.*
7. I zaèujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
8. O quarto derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe dado queimar os homens com o fogo.
8. Èetvrti izli svoju èašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.
9. E os homens foram queimados por grande calor, e amaldiçoaram o nome de Deus, que pode desencadear esses flagelos; e não quiseram arrepender-se e dar-lhe glória.
9. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.
10. O quinto derramou a sua taça sobre o trono da Fera. Seu reino se escureceu e seus súditos mordiam a língua de dor.
10. Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke
11. Amaldiçoaram o Deus do céu por causa de seus sofrimentos e das suas feridas, sem se arrependerem dos seus atos.
11. i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obratiše od djela svojih.
12. O sexto derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates, e secaram-se as suas águas para que se abrisse caminho aos reis do Oriente.
12. Šesti izli svoju èašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva.
13. Vi (saírem) da boca do Dragão, da boca da Fera e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs;*
13. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha neèista, kao žabe.
14. são os espíritos de demônios que realizam prodígios, e vão ter com os reis de toda a terra, a fim de reuni-los para a batalha do Grande Dia do Deus Dominador.
14. To su dusi zloduha što èine znamenja, a poðoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
15. (Eis que venho como um ladrão! Feliz aquele que vigia e guarda as suas vestes para que não ande nu, ostentando a sua vergonha!)
15. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i èuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!
16. Eles os reuniram num lugar chamado em hebraico Har-Magedon.*
16. I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
17. O sétimo derramou a sua taça pelos ares e saiu do templo uma grande voz do trono, que dizia: “Está pronto!”.
17. I sedmi izli svoju èašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe jak glas i viknu: "Svršeno je!"
18. Houve, então, relâmpagos, vozes e trovões, assim como um terremoto tão grande como jamais houve desde que há homens na terra.
18. I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.
19. A grande cidade foi dividida em três partes, e as cidades das nações caíram, e Deus lembrou-se da grande Babilônia, para lhe dar de beber o cálice do vinho de sua ira ardente.
19. I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz èaše vina gnjevne srdžbe Božje.
20. Todas as ilhas fugiram, e montanha alguma foi encontrada.
20. I pobjegoše svi otoci, išèezoše gore,
21. Grandes pedras de gelo, que podiam pesar um talento, caíram do céu sobre os homens. Os homens amaldiçoaram a Deus por causa do flagelo da saraiva, pois este foi terrível.*
21. a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bijaše silno veliko.
Bíblia Ave Maria - Wszystkie prawa zastrzeżone.
