Apocalipse, 14
1. Eu vi ainda: o Cordeiro estava de pé no monte Sião, e perto dele cento e quarenta e quatro mil pessoas que traziam escritos na fronte o nome dele e o nome de seu Pai.
1. I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto èetrdeset i èetiri tisuæe - na èelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!
2. Ouvia, entretanto, um coro celeste semelhante ao ruído de muitas águas e ao ribombar de potente trovão. Esse coro que eu ouvia era ainda semelhante a músicos tocando as suas cítaras.
2. I zaèujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji zaèuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.
3. Cantavam como que um cântico novo diante do trono, diante dos quatro Animais e dos Anciãos. Ninguém podia aprender esse cântico, a não ser aqueles cento e quarenta e quatro mil que foram resgatados da terra.
3. Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred èetiri biæa i pred starješinama. Nitko ne mogaše nauèiti te pjesme doli one sto èetrdeset i èetiri tisuæe - otkupljeni sa zemlje.
4. Estes são os que não se contaminaram com mulheres, pois são virgens. São eles que acompanham o Cordeiro por onde quer que vá; foram resgatados dentre os homens, como primícias oferecidas a Deus e ao Cordeiro.
4. Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poðe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;
5. Em sua boca não se achou mentira, pois são irrepreensíveis.
5. na ustima se njihovim laž ne naðe, neporoèni su.
6. Vi, então, outro anjo que voava pelo meio do céu, tendo um evangelho eterno para anunciar aos habitantes da terra e a toda nação, tribo, língua e povo.*
6. I vidjeh: drugi jedan anðeo leti posred neba s evanðeljem vjeènim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.
7. Clamava em alta voz: “Temei a Deus, e dai-lhe glória, porque é chegada a hora do seu julgamento. Adorai aquele que fez o céu e a terra, o mar e as fontes”.
7. Vièe iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doðe èas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!"
8. Outro anjo seguiu-o, dizendo: “Caiu, caiu a grande Babilônia, por ter dado de beber a todas as nações do vinho de sua imundície desenfreada”.*
8. Za njim eto drugog anðela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!"
9. Um terceiro anjo seguiu-os, dizendo em alta voz: “Se alguém adorar a Fera e a sua imagem, e aceitar o seu sinal na fronte ou na mão,
9. Za njima eto i treæeg anðela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku,
10. há de beber também o vinho da cólera divina, o vinho puro deitado no cálice da sua ira. Será atormentado pelo fogo e pelo enxofre diante dos seus santos anjos e do Cordeiro.
10. pit æe vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èaši srdžbe njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu.
11. A fumaça do seu tormento subirá pelos séculos dos séculos. Não terão descanso algum, dia e noite, esses que adoram a Fera e a sua imagem, e todo aquele que acaso tenha recebido o sinal do seu nome”.
11. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim."
12. Eis o momento para apelar para a paciência dos santos, dos fiéis, aos mandamentos de Deus e à fé em Jesus.
12. U tom je postojanost svetih - onih što èuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.
13. Eu ouvi uma voz do céu, que dizia: “Escreve: Felizes os mortos que doravante morrem no Senhor. Sim, diz o Espírito, descansem dos seus trabalhos, pois as suas obras os seguem”.
13. I zaèujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoèinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!"
14. Eu vi ainda uma nuvem branca, sobre a qual se sentava como que um Filho do Homem, com a cabeça cingida de coroa de ouro e na mão uma foice afiada.*
14. I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Èovjeèji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp.
15. Outro anjo saiu do templo, gritando em voz alta para aquele que estava assentado na nuvem: “Lança a tua foice e ceifa, porque é chegada a hora de ceifar, pois está madura a seara da terra”.
15. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama vièuæi iza glasa onomu što sjedi na oblaku: "Mahni srpom i žanji jer doðe èas žetvi, zrela je žetva zemaljska!"
16. O Ser que estava assentado na nuvem lançou então a foice à terra, e a terra foi ceifada.
16. I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
17. Outro anjo saiu do templo do céu. Tinha também uma foice afiada.
17. I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp.
18. E outro anjo, aquele que tem poder sobre o fogo, saiu do altar e bradou em alta voz para aquele que tinha a foice afiada: “Lança a foice afiada e vindima os cachos da vinha da terra, porque maduras estão as suas uvas”.
18. I od žrtvenika iziðe drugi anðeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: "Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožðe!"
19. O anjo lançou a sua foice à terra e vindimou a vinha da terra, e atirou os cachos no grande lagar da ira de Deus.
19. I anðeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.
20. O lagar foi pisado fora da cidade, e do lagar saiu sangue que atingiu até o nível dos freios dos cavalos pelo espaço de mil e seiscentos estádios.
20. Gazila se kaca izvan grada te poteèe krv iz kace konjima do uzda, tisuæu i šest stotina stadija uokolo.
Bíblia Ave Maria - Wszystkie prawa zastrzeżone.
