Mosaico decorativo

1. Ouvi, então, uma voz for­te saindo do templo, que dizia aos sete Anjos: “Ide, e derramai sobre a terra as sete taças da ira de Deus”.

1. I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete, izlijte sedam èaša gnjeva Božjega na zemlju!"

2. O primeiro, portanto, pôs-se a derramar a sua taça sobre a terra. Formou-se uma úlcera atroz e maligna nos homens que tinham o sinal da Fera e que se prostravam diante de sua imagem.

2. Ode prvi i izli svoju èašu na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

3. O segundo derramou a sua taça sobre o mar. Este tornou-se sangue, como o de um morto, e pereceu todo ser que estava no mar.

3. Drugi izli svoju èašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te izginu sve živo u moru.

4. O terceiro derramou a sua taça sobre os rios e as fontes das águas, que se transformaram em sangue.

4. Treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.

5. Ouvi, então, o anjo das águas dizer: “Tu és justo, tu que és e que eras o Santo, que assim julgas.

5. I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio!

6. Porque eles derramaram o sangue dos santos e dos profetas, tu lhes deste também sangue para beber. Eles o merecem”.

6. Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"

7. Ouvi o altar dizer: “Sim, Senhor Deus Domina­dor, são verdadeiros e justos os teus julgamentos”.*

7. I zaèujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"

8. O quarto derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe dado queimar os homens com o fogo.

8. Èetvrti izli svoju èašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.

9. E os homens foram queimados por grande calor, e amaldiçoaram o nome de Deus, que pode desencadear esses flagelos; e não quiseram arrepen­der-se e dar-lhe glória.

9. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.

10. O quinto derramou a sua taça sobre o trono da Fera. Seu reino se escureceu e seus súditos mordiam a língua de dor.

10. Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke

11. Amaldiçoaram o Deus do céu por causa de seus sofri­mentos e das suas feridas, sem se arrependerem dos seus atos.

11. i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obratiše od djela svojih.

12. O sexto derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates, e secaram-se as suas águas para que se abrisse caminho aos reis do Oriente.

12. Šesti izli svoju èašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva.

13. Vi (saírem) da boca do Dragão, da boca da Fera e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs;*

13. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha neèista, kao žabe.

14. são os espíritos de demônios que realizam prodígios, e vão ter com os reis de toda a terra, a fim de reuni-los para a batalha do Grande Dia do Deus Dominador.

14. To su dusi zloduha što èine znamenja, a poðoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

15. (Eis que venho como um ladrão! Feliz aquele que vigia e guarda as suas vestes para que não ande nu, ostentando a sua vergonha!)

15. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i èuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!

16. Eles os reuniram num lugar chamado em hebraico Har-Magedon.*

16. I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

17. O sétimo derramou a sua taça pelos ares e saiu do templo uma grande voz do trono, que dizia: “Está pronto!”.

17. I sedmi izli svoju èašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe jak glas i viknu: "Svršeno je!"

18. Houve, então, relâmpagos, vozes e trovões, assim como um terremoto tão grande como jamais houve desde que há homens na terra.

18. I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.

19. A grande cidade foi dividida em três partes, e as cidades das nações caíram, e Deus lembrou-se da grande Babilônia, para lhe dar de beber o cálice do vinho de sua ira ardente.

19. I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz èaše vina gnjevne srdžbe Božje.

20. Todas as ilhas fugiram, e montanha alguma foi encontrada.

20. I pobjegoše svi otoci, išèezoše gore,

21. Grandes pedras de gelo, que podiam pesar um talento, caíram do céu sobre os homens. Os homens amaldiçoa­ram a Deus por causa do flagelo da saraiva, pois este foi terrível.*

21. a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bijaše silno veliko.


Bíblia Ave Maria - Tous droits réservés.


Lisez la Bible en un an

Rejoignez notre communauté et lisez la Bible en entier en 365 jours. Un parcours structuré et inspirant pour approfondir votre foi et votre connaissance des Écritures.