1 Ja sam èovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 Naèinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vjeèiti.
7 Zazidao me, i ja ne mogu izaæi, otežao je moje okove.
8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrèio je putove moje.
10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 U bespuæa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 Napinjao je luk svoj i gaðao me kao metu za svoje strelice.
13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 Gorèinom me hranio, pelinom me napajao.
16 Puštao me da zube kršim kamen grizuæi, zakapao me u pepeo.
17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa!
18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrðe njegovo nije presušilo.
23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 Dobro je u miru èekati spasenje Jahvino!
27 Dobro je èovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 Neka sjedi u samoæi i šuti, jer mu On to nametnu;
29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove èovjeka.
34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 kad se izvræe pravica èovjeku pred licem Svevišnjeg,
36 kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 Naèinio si od nas smeæe i odmet meðu narodima.
46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega.
49 Moje oèi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 Moje mi oko bol zadaje zbog kæeri svih mojega grada.
52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 Voda mi doðe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 Ti oèu moj glas: "Ne zaèepljuj uši svoje na vapaje moje."
57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu.
60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 Èuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 Uèini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
Versículos relacionados com Tužaljke, 3:
Lamentacije 3 poglavlje je u kojem autor izražava žalost i tugu usprkos nevolji s kojima se suočava. Osjeća se spušteno, pati i plače za pomoć i milosrđe. Ispod je pet stihova povezanih s temama poglavlja:
Psalam 22:1 - "Bože moj, Bože, zašto si me napustio?" Ovaj je stih izraz tjeskobe sličan onom autora Lamentarations 3, koji se u svojoj boli osjeća napušteno i sam.
Psalam 42:5 - "Zašto ste zaklani, o moja duša, i zašto si uznemiren u meni? Čekaj u Bogu, jer ću vas i dalje hvaliti za spas vašeg lica." Psalmist ovdje potiče svoju dušu da vjeruje Bogu i čeka njegovu pomoć, a to je poruka slična onoj autoricu Lamentation 3.
Izaija 49:15 - "Može li žena zaboraviti toliko svog sina koji stvara, da ne suosjeća s njim, sinom njegove utrobe? Ali čak i ako ga je zaboravio, ali neću te zaboraviti." Ovaj je stih podsjetnik na Božju bezuvjetnu ljubav prema svom narodu, čak i usred poteškoća.
2. Korinćanima 4:8-9 - "U svemu što smo uznemireni, ali ne u nevolji; zbunjeni, ali ne obeshrabreni; progonjeni, ali ne bespomoćni; zaklani, ali nisu uništeni." Apostol Pavao ovdje govori o prirodi poteškoća s kojima se suočavamo, ali naglašava da možemo ustrajati u Bogu, kao i autora Lamentarations 3.
Rimljani 8:38-39 - "Jer sam siguran da ni smrt, ni život, ni anđeli, nema principa, ni stvari, ni budućnost, niti su napajali visinu, bez dubine, niti bilo koje drugo stvorenje koje nas može odvojiti od ljubavi od ljubavi Božji, koji je u Kristu Isusu, našem Gospodinu. " Ovaj je stih obećanje da je Božja ljubav nepokolebljiva i da možemo vjerovati njegovoj vjernosti, čak i kad se suočimo s najvećim poteškoćama.
Fejezetek: