1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kæer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega!
2 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrðave kæeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove.
3 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuèe svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire.
4 Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajuæi sve što mu drago bijaše. Na šator Kæeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni.
5 K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kæeri Judinoj uzdisaje i jecaje.
6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika.
7 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buèili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji.
8 Jahve naumi razvaliti zidove Kæeri sionske. Nape uže mjernièko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziðe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno.
9 Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su meðu pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viðenja Jahvina.
10 Starješine Kæeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.
11 Išèilješe mi oèi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kæeri naroda mojega, jer djeca i dojenèad umiru po trgovima Grada.
12 Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih.
13 S èime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kæeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kæeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreæa neizmjerna. Tko æe te iscijeliti?
14 Viðenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim.
15 Nad tobom plješæu rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kæeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?"
16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguæu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!"
17 Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rijeè koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže.
18 U sav glas vièi Gospodu, jecaj, Kæeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noæu. Ne daj poèinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori.
19 Ustani, vièi noæu za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejaèad koja od glada obamire po uglovima ulica.
20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uèinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naruèju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem sveæenici i proroci?
21 U uliènoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladiæi od maèa padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice.
22 Ti si, kao na dan sveèani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.
Versículos relacionados com Tužaljke, 2:
Lamentacije 2 opisuju uništenje Jeruzalema od strane babilonske vojske i nevolje ljudi koji su bili beskućnici i hrana. Poglavlje prikazuje grad Jeruzalem kao pusto udovicu koja plače i poziva u pomoć, ali nitko joj ne pomaže. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim jadikovima 2:
Psalam 137:5-6: "Ako te zaboravim, Jeruzalem, zaboravi moje pravo na vašu spretnost. Ako vas ne sjećate, prilijepiš se ukusu za vas; ako ne preferirate Jeruzalem do moje najveće radosti. " Ovaj psalam prikazuje bol i čežnju koju su prognani Židovi osjećali za svoj rodni grad, Jeruzalem, nakon uništenja od strane Babilonaca. Ova čežnja je tema prisutna u Lamentarations 2.
Izaija 3:26: "I njihova će vrata oplakivati i oplakivati; ona će, pusto, sjesti na pod." Kao u Lamentacijama 2, Izaija 3 opisuje grad (Jeruzalem) pusto i beznadno. Isaiah također koristi sliku stenjanja i žalosti vrata, što je lik jezika prisutan u jadikovima 2.
Ezekiel 27:30-31: "I oni će oplakivati vas s gorčinom duše, a oni će nadoknaditi gorko plač rekavši: Tko je bio poput gume, uništene usred mora? Kad su vaši trgovci bili prinčevi, A vaši trgovci najpoznatiji od Zemlje ... "Ovaj stih opisuje jadikovanje stanovnika pucanja, koji je također uništen. Plakanje i žalost uobičajene su teme u jadikovima 2.
Joel 2:12-13: "Ipak, upravo sada Gospodin kaže:" Pretvori vas u sve svoje srce; i to s postama, i uz plač i tep. I suzajte svoje srce, a ne oni, a ne na njih svoje odjeće , i pretvoriti se u Gospoda, Boga, jer je on milostiv i saosećajan, kasni u bijesnom i jako korisno, a pokaje se od zla. " Joel poziva ljude da se pokaju od svojih grijeha i okrenu se Bogu, koji je milostiv. Ova je poruka slična onoj prisutnoj u Lamentarations 2, gdje su ljudi opisani kao zaslužni za božansku kaznu.
Zechariah 1:15: "I ja sam sigurno iznerviran protiv naroda; jer sam bio pomalo ogorčen, ali oni su pogoršali zlo." U ovom stihu Bog je ogorčen narodima koji se osjećaju sigurno dok je Jeruzalem bio uništen. Ovaj božanski bijes prisutan je i u Lamentarations 2, gdje narod trpi Božju kaznu zbog svojih grijeha.
Fejezetek: