1. ἐὰν δὲ θυσία σωτηρίου τὸ δῶρον αὐτοῦ τῷ κυρίῳ ἐὰν μὲν ἐκ τῶν βοῶν αὐτοῦ προσαγάγῃ ἐάν τε ἄρσεν ἐάν τε θῆλυ ἄμωμον προσάξει αὐτὸ ἐναντίον κυρίου
2. καὶ ἐπιθήσει τὰς χεῖρας ἐπὶ τὴν κεφαλὴν τοῦ δώρου καὶ σφάξει αὐτὸ παρὰ τὰς θύρας τῆς σκηνῆς τοῦ μαρτυρίου καὶ προσχεοῦσιν οἱ υἱοὶ Ααρων οἱ ἱερεῖς τὸ αἷμα ἐπὶ τὸ θυσιαστήριον τῶν ὁλοκαυτωμάτων κύκλῳ
3. καὶ προσάξουσιν ἀπὸ τῆς θυσίας τοῦ σωτηρίου κάρπωμα κυρίῳ τὸ στέαρ τὸ κατακαλύπτον τὴν κοιλίαν καὶ πᾶν τὸ στέαρ τὸ ἐπὶ τῆς κοιλίας
4. καὶ τοὺς δύο νεφροὺς καὶ τὸ στέαρ τὸ ἐπ’ αὐτῶν τὸ ἐπὶ τῶν μηρίων καὶ τὸν λοβὸν τὸν ἐπὶ τοῦ ἥπατος σὺν τοῖς νεφροῖς περιελεῖ
5. καὶ ἀνοίσουσιν αὐτὰ οἱ υἱοὶ Ααρων οἱ ἱερεῖς ἐπὶ τὸ θυσιαστήριον ἐπὶ τὰ ὁλοκαυτώματα ἐπὶ τὰ ξύλα τὰ ἐπὶ τοῦ πυρὸς ἐπὶ τοῦ θυσιαστηρίου κάρπωμα ὀσμὴ εὐωδίας κυρίῳ
6. ἐὰν δὲ ἀπὸ τῶν προβάτων τὸ δῶρον αὐτοῦ θυσίαν σωτηρίου τῷ κυρίῳ ἄρσεν ἢ θῆλυ ἄμωμον προσοίσει αὐτό
7. ἐὰν ἄρνα προσαγάγῃ τὸ δῶρον αὐτοῦ προσάξει αὐτὸ ἔναντι κυρίου
8. καὶ ἐπιθήσει τὰς χεῖρας ἐπὶ τὴν κεφαλὴν τοῦ δώρου αὐτοῦ καὶ σφάξει αὐτὸ παρὰ τὰς θύρας τῆς σκηνῆς τοῦ μαρτυρίου καὶ προσχεοῦσιν οἱ υἱοὶ Ααρων οἱ ἱερεῖς τὸ αἷμα ἐπὶ τὸ θυσιαστήριον κύκλῳ
9. καὶ προσοίσει ἀπὸ τῆς θυσίας τοῦ σωτηρίου κάρπωμα τῷ θεῷ τὸ στέαρ καὶ τὴν ὀσφὺν ἄμωμον σὺν ταῖς ψόαις περιελεῖ αὐτό καὶ τὸ στέαρ τῆς κοιλίας
10. καὶ ἀμφοτέρους τοὺς νεφροὺς καὶ τὸ στέαρ τὸ ἐπ’ αὐτῶν τὸ ἐπὶ τῶν μηρίων καὶ τὸν λοβὸν τὸν ἐπὶ τοῦ ἥπατος σὺν τοῖς νεφροῖς περιελών
11. ἀνοίσει ὁ ἱερεὺς ἐπὶ τὸ θυσιαστήριον ὀσμὴ εὐωδίας κάρπωμα κυρίῳ
12. ἐὰν δὲ ἀπὸ τῶν αἰγῶν τὸ δῶρον αὐτοῦ καὶ προσάξει ἔναντι κυρίου
13. καὶ ἐπιθήσει τὰς χεῖρας ἐπὶ τὴν κεφαλὴν αὐτοῦ καὶ σφάξουσιν αὐτὸ ἔναντι κυρίου παρὰ τὰς θύρας τῆς σκηνῆς τοῦ μαρτυρίου καὶ προσχεοῦσιν οἱ υἱοὶ Ααρων οἱ ἱερεῖς τὸ αἷμα ἐπὶ τὸ θυσιαστήριον κύκλῳ
14. καὶ ἀνοίσει ἐπ’ αὐτοῦ κάρπωμα κυρίῳ τὸ στέαρ τὸ κατακαλύπτον τὴν κοιλίαν καὶ πᾶν τὸ στέαρ τὸ ἐπὶ τῆς κοιλίας
15. καὶ ἀμφοτέρους τοὺς νεφροὺς καὶ πᾶν τὸ στέαρ τὸ ἐπ’ αὐτῶν τὸ ἐπὶ τῶν μηρίων καὶ τὸν λοβὸν τοῦ ἥπατος σὺν τοῖς νεφροῖς περιελεῖ
16. καὶ ἀνοίσει ὁ ἱερεὺς ἐπὶ τὸ θυσιαστήριον κάρπωμα ὀσμὴ εὐωδίας τῷ κυρίῳ πᾶν τὸ στέαρ τῷ κυρίῳ
17. νόμιμον εἰς τὸν αἰῶνα εἰς τὰς γενεὰς ὑμῶν ἐν πάσῃ κατοικίᾳ ὑμῶν πᾶν στέαρ καὶ πᾶν αἷμα οὐκ ἔδεσθε
Fusnote:
3:1-5 - Žrtva mira bila je žrtva zajedništva, slaveći mir između Boga i čovjeka. Krv, koja je predstavljala život, trebala je biti izlivena oko žrtvenika kao znak pomirenja (vidi također Rimljanima 5:1 i Efežanima 2:14-15).
3:6-11 - Kao i kod žrtve paljenice, prinesena je životinja morala biti bez mane. Ovo naglašava potrebu za čistoćom i integritetom u štovanju, odražavajući Božju svetost (vidi također 1. Petrovu 1:18-19 i Malahiju 1:14).
3:12-16 - Salo životinje, koje se smatralo najboljim dijelom, trebalo je ponuditi Gospodinu. Ovo odražava načelo da najbolje od naših života i ponuda pripada Bogu (vidi također Izreke 3:9-10 i 1. Samuelova 15:22).
03:17 - Bog zabranjuje konzumaciju masti i krvi, što ukazuje na svetost ovih elemenata u kontekstu žrtve. Krv je život, a život pripada Bogu i Njemu je posvećen (vidi također Levitski zakonik 17:11 i Djela 15:29).
03:16 - Vatra na oltaru neprestano gori, izjedajući salo žrtve mira, predstavljajući trajnu predanost štovanju i zajedništvu s Bogom (vidi također Levitski zakonik 6:13 i Otkrivenje 8:3-4).
Stihovi vezani uz Levítico, 3:
Treće poglavlje Levitskog zakonika objašnjava mirovnu žrtvu. Kako ova žrtva promiče zajedništvo s Bogom? Ovaj detaljan tekst opisuje postupke za mirovne žrtve goveda, ovaca i koza. Poglavlje naglašava sudjelovanje žrtvenika, škropljenje krvlju i spaljivanje sala kao Božji dio. Levitski zakonik 3 predstavlja žrtvu mira kao sredstvo izražavanja zahvalnosti i traženja zajedništva s Bogom. Razmislite s nama o pet biblijskih odlomaka koji otkrivaju duboko značenje ovog čina štovanja i pomirenja.
Hebrejima 13:15: "Po Isusu, dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvale, koja je plod usana koje ispovijedaju njegovo ime." - Ovaj stih ponovno tumači žrtvu mira iz Levitskog zakonika 3 kao žrtvu duhovne hvale.
1. Ivanova 1:3: "Javljamo vam što smo vidjeli i čuli da i vi imate zajedništvo s nama. Naše je zajedništvo s Ocem i s njegovim Sinom Isusom Kristom." - Ideja zajedništva u ovom stihu odražava svrhu mirovne žrtve u Levitskom zakoniku 3, koja je podijeljena između prinositelja, svećenika i Boga.
Rimljanima 5:1: "Dakle, opravdani vjerom, imamo mir s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu." - Pavao govori o miru s Bogom, koji je simboliziran mirovnom žrtvom u Levitskom zakoniku 3.
Kološanima 1:20: "i po njemu pomiri sa sobom sve, i ono na zemlji i ono što je na nebu, čineći mir njegovom krvlju prolivenom na križu." - Ovaj stih predstavlja Kristovu žrtvu kao vrhunsko ispunjenje žrtve mira iz Levitskog zakonika 3.
Efežanima 2:14: "Jer on je mir naš, koji je dvoje učinio jednim i razorio pregradu, zid neprijateljstva," - Pavao opisuje Krista kao naš mir, ponavljajući svrhu mirovne žrtve u Levitskom zakoniku 3.
FAQ:
Što je bila mirovna žrtva spomenuta u Levitskom zakoniku 3?
Žrtva mira bila je dobrovoljna žrtva zajedništva, simbolizirajući sklad između Boga i prinositelja, pri čemu se dio žrtve konzumirao kao obrok. (Levitski zakonik 3:1)
Koje su životinje bile dopuštene za mirovnu žrtvu?
Dopuštene životinje uključivale su volove, ovce i koze, ali su, kao i ostali prinosi, morale biti bez mane i žrtvovane prema propisima. (Levitski zakonik 3:1, 6, 12)
Koja je bila uloga masti u mirovnoj ponudi?
Salo, koje se smatralo najbogatijim dijelom životinje, prinosilo se Bogu na žrtvenik, simbolizirajući da najbolji dio žrtve pripada Gospodinu. (Levitski zakonik 3,3-5)
Koje je bilo značenje mirovne ponude?
Žrtva mira simbolizirala je zajedništvo i zahvalnost, predstavljajući sklad između Boga, svećenika i prinosnika u svetom objedu. (Levitski zakonik 3,1-5)
Zašto je pričest bila važna u žrtvi mira?
Mirovni prinos odražavao je važnost zajedništva između Boga i Njegovog naroda, simbolizirajući jedinstvo i zahvalnost podijeljenu na svetom objedu. (Levitski zakonik 3,1-17)
