Knjiga o Jobu, 12
1. Job progovori i reèe:
2. "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost.
3. Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4. Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan!
5. Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe!
6. Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7. Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti.
8. Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti.
9. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?!
10. U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11. Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12. Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13. Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14. Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða.
15. Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16. Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17. On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18. On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19. On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara.
20. On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje.
21. On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje.
22. On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23. On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24. On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom
25. i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.