Izaija, 28
1. Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni!
2. Evo, od Gospoda jaki i moæni, kao pljusak s tuèom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.
3. Bit æe izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih
4. i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere.
5. U onaj dan Jahve nad Vojskama postat æe kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda -
6. duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaèkoj i srèanost onome koji odbija napad na vrata.
7. Oni posræu od vina, teturaju od žestoka piæa: sveæenici i proroci od žestoka piæa posræu; omami ih vino; teturaju od žestoka piæa, posræu u viðenjima, ljuljaju se sudeæi.
8. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje èista mjesta nema!
9. "Koga on to uèi mudrosti, koga on upuæuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?
10. Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam."
11. Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit æe se ovom narodu.
12. On im reèe: "Evo poèinka, dajte umornom da otpoèine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati.
13. Zato æe im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeæi padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate.
14. Stoga èujte rijeè Jahvinu, vi podsmjevaèi, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu.
15. Vi velite: "Sklopismo savez sa smræu i s Podzemljem uèinismo sporazum. Kad proðe biè razorni, ne, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi sklonište i od obmane skrovište."
16. Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neæe propasti.
17. I uzet æu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuèa æe vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište;
18. propast æe savez vaš sa smræu, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neæe. Kada biè razorni proðe, satrt æe vas;
19. kad god proðe, dohvatit æe vas; prolazit æe svako jutro, danju i noæu. Samo æe vas strah uputit u objavu.
20. Prekratka æe bit' postelja da se èovjek pruži, preuzak pokrivaè da se umota.
21. Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on æe se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti.
22. Podsmijevanja se okanite, da vas jaèe okovi ne stegnu; jer èuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuðeno uništenje.
23. Poslušajte i èujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.
24. Ore li oraè svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?
25. A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i jeèam, i napokon raž po rubovima?
26. Bog ga njegov upuæuje, on ga uèi djelu pravom.
27. Ne mlati se grahor cijepom, neæeš toèkom po kuminu, veæ se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa.
28. A da li se žito tare? Ne, neæeš ga dovijeka mlatiti: po njem æeš pognat kolski toèak i konje, ali ga zdrobiti neæeš.
29. I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošæu velikog.