1. U godini kad je vrhovni vojskovoða, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo,

2. u to vrijeme reèe Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini kostrijet s bokova i obuæu izuj s nogu." On to uèini te iðaše gol i bos.

3. Tada reèe Jahve: "Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu,

4. tako æe kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta.

5. Zbunit æe se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa.

6. I reæi æe u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica naša kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'"





“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina