1 A Job progovori i reèe:
2 "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti znaju.
4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
5 TÓa, kraj svježe trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih jasala?
6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
7 Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti.
8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam!
9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
11 Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
12 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena?
14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
15 Kao potok me iznevjeriše braæa, kao bujice zimske svoje korito.
16 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
18 Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se gube.
19 Karavane temske oèima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
20 A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
21 U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
22 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
24 Vi me pouèite, pa æu ušutjeti, u èem je moj prijestup, pokažite meni.
25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
26 Mislite li možda prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov!
27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
28 U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice.
29 Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam!
30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 6:
U Poglavlju 6, lik i dalje izražava svoju tjeskobu i tugu usprkos svojim teškim okolnostima. Žali zbog svoje situacije i boli, ali također dovodi u pitanje pomoć koju prima od svojih prijatelja i pravednosti Božje. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Job 6:
Psalam 38:6: "Zakrivljen sam, vrlo sam pronicljiv, cijeli dan tugujem." Ovaj stih opisuje osjećaj tjeskobe i očaja koji se posao osjeća pred svojim nevoljama. Osjeća se savijena pod težinom svoje boli i stalno žali.
Psalam 42:5: "Zašto ste zaklani, o moja duša, i zašto ste uznemireni u meni? Čekaj u Bogu, jer ću vas i dalje hvaliti za spas u vašoj prisutnosti." Ovaj stih govori o važnosti povjerenja Bogu, čak i usred teških okolnosti. On potiče da čeka u Bogu i da ga pohvali za spasenje koje nudi.
Psalam 69:29: "Ali ja sam uznemiren i bolan; neka vaša pomoć, Bože, ustani." Ovaj je stih molitva za pomoć i pomaže usred nevolje. To je zahtjev za pomoć Bogu u vrijeme velike patnje, baš kao što i posao čini u 6. poglavlju.
Izaija 53:3: Prezvan je i najviše odbačen kod muškaraca; Čovjek boli i tko zna što znači trpjeti; i kao što je jedan od muškaraca skrivao lice, bio je prezvan, a mi nismo napravili slučaj. " Ovaj stih govori o Isusu, koji je također doživio bol i odbacivanje. On je primjer nekoga tko je nepravedno trpio i koji razumije bol s kojom se posao suočava.
Rimljanima 8:18: "Za mene sam siguran da nevolje ovog današnjeg vremena ne trebaju usporediti s slavom koja će biti otkrivena u nama." Ovaj stih potiče da gleda dalje od sadašnjih nevolja i da u budućnosti ima nadu koju Bog obeća. To je poruka ohrabrenja za posao i sve koji se suočavaju s poteškoćama u svom životu.
Luvut: