1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veæ se skupljaju grobari.
2 Rugaèi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neæe da udari.
4 Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im neæeš da opstanu.
5 K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oèi gasnu,
6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.
7 Od tuge vid mi se muti u oèima, poput sjene moji udovi postaju.
8 Zaèudit æe se zbog toga pravednici, na bezbožnika æe planuti èestiti;
9 neporoèni æe na svom ustrajat' putu, èovjek èistih ruku ojaèat æe još više.
10 Hajde, svi vi, neæete li opet poèet', tÓa meðu vama ja mudra ne nalazim!
11 Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
12 'U noæi najcrnjoj, dan se približava; blizu je veæ svjetlo što tminu izgoni.'
13 A meni je nada otiæi u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.
14 Dovikujem grobu: 'Oèe moj roðeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
15 Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreæu moju tko æe ikada vidjeti?
16 Hoæe li u Šeol ona sa mnom siæi da u prahu zajedno otpoèinemo?"
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 17:
U Poglavlju 17. Poglavlje, glavni junak i dalje oplakuje svoju tešku situaciju i nedostatak nade koju osjeća u budućnosti. Osjeća se prezvani prijatelji i napuštaju ga Bog. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Psalam 88:8: "Izgubio sam svoje poznanstva iz tvojih očiju; napravio sam sebi užas. Zatvorio sam i ne mogu otići." Ovaj stih prikazuje usamljenost koju Job osjeća i kako se odmaknuo od svojih poznanstava zbog patnje kroz koju prolazi.
Izaija 53:3: "Prezvan je, a najviše odbačen među muškarcima, muškarac boli i iskusan u poslu; i, kao što je jedan od muškaraca skrivao lice, bio je prezvan, a mi to uopće nismo učinili. " Ovaj stih govori o tome kako se Job osjeća prezrenih i odbačenih od strane njegovih prijatelja, pa čak i Boga.
Psalam 88:15: "U nevolji sam i uskoro ću umrijeti od svoje mladosti; nosim me strahote koje izazivam i potpuno sam očajna." Ovaj stih opisuje Jobovo očajno stanje, koje smatra da je od mladosti nosio težinu patnje.
Lamentacije 3:18: "I reče, moja snaga i moja nada su se progutala u Gospodinu." Job osjeća da je izgubio svu svoju snagu i nadu, posebno u odnosu na Boga, i da više nema što se zadržati.
Psalam 22:14: "Izlivena sam kao voda, a sve su mi kosti u nevolji; srce mi je poput voska, rastopljeno u sredini crijeva." Ovaj stih ilustrira fizičku i emocionalnu slabost koju posao osjeća, uspoređujući ga s vodom i rastopljenim voskom.
Luvut: