1 Jahve reèe Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma oèinskog, u krajeve koje æu ti pokazati.
2 Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti uzvelièati, i sam æeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat æu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih æu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom æe se blagoslivljati."
4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
6 Abram proðe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
7 Jahve se javi Abramu pa mu reèe: "Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
8 Odatle prijeðe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi izmeðu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reèe svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena.
12 Kad te Egipæani vide, reæi æe: 'To je njegova žena', i mene æe ubiti, a tebe na životu ostaviti.
13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život."
14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipæani vide da je žena veoma lijepa.
15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.
16 Abramu poðe dobro zbog nje; steèe on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
18 I faraon pozva Abrama pa reèe: "Što si mi to uèinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?
19 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"
20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 12:
Postanak 12 govori priču o tome kako je Bog pozvao Abrama da izađe iz svoje domovine i ode u zemlju koju bi mu pokazao. Abram se pokoravao Bogu i, kao rezultat, Bog je obećao da će ga blagosloviti i učiniti ga velikom nacijom. Štoviše, Bog je obećao da će blagosloviti one koji blagoslovi Abrama i proklinju one koji su ga proklinjeli. Evo pet stihova povezanih s temama koje se odnose na Postanak 12:
Postanak 15:6: "Abram je vjerovao u Gospoda, a to mu je pripisano kao pravdu." Ovaj stih govori o Abramovoj vjeri u Boga i kako mu je ta vjera bila pripisana kao pravdu. Ova je vjera temeljni dio priče o Abramu, koja je napustila svoju domovinu i slijedila Božje naredbe.
Postanak 17:1-2: "Kad je Abram imao devedeset devet godina, Gospodin mu se pojavio i rekao, ja sam Svemogući Bog; on hoda u mojoj prisutnosti i budem pravedan. Uspostavit ću svoj savez s vama i pomnožiti vas - Hej, izuzetno je ". U ovom stihu Bog ponovno potvrđuje savez koji je sklopio s Abramom, obećavši da će ga blagosloviti i učiniti ga velikom nacijom.
Izlazak 23:22: "Ako pažljivo slušate svoj glas i učinite sve što kažem, bit ću neprijatelj vaših neprijatelja i protivnika vaših protivnika." Ovaj stih govori o Božjem obećanju da će zaštititi Abrama i njegove potomke i boriti se u njihovu korist od njegovih neprijatelja.
Ponovljeni zakon 1:8: "Vidite, dao sam ti ovu zemlju. Umrt i preuzmimo zemlju koju je Gospodin zakleo da će dati svojim predacima, Abrahamu, Isaacu i Jakovu i njegovim potomcima nakon njih." Ovaj stih govori o Božjem obećanju Abramu zemlje koju bi mu pokazao i kako je to obećanje ispunjeno kad su njegovi potomci ušli u obećanu zemlju.
Hebrejima 11:8: "Po vjeri Abraham, kad je nazvao, poslušao se i otišao na mjesto koje će primiti kao nasljedstvo. Otišao je, ne znajući kamo ide." Ovaj stih govori o Abramovoj vjeri u Boga i o tome kako je poslušao Božje naredbe, čak i bez znanja kamo ide. Ova je vjera jedna od Abramovih glavnih značajki u cijeloj Bibliji.
Kapitel: