Knjiga o Jobu, 37

Biblija Hrvatski

1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe.

2 Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

3 Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

4 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.

5 Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

6 Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

7 svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šæuæure ležaju.

9 S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

10 Veæ led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

11 I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

12 kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to æe izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

13 Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari.

14 Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja èudesna.

15 Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?

16 Znaš li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savršenog.

17 Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?

18 Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog?

19 DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

20 Zar æeš mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

21 Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

22 Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom strašnim Bog se odjenu!

23 Da, Svesilnog doseæi ne možemo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaèi.

24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"




Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 37:

Posao 37 je poglavlje u kojem Eliú i dalje govori o Božjoj veličini, moći prirode i nesposobnosti čovjeka da u potpunosti razumije Božje načine. Ispod je pet stihova povezanih s tim temama:

Posao 36:26: "Evo, Bog je sjajan i ne možemo ga razumjeti; broj njegovih godina je bezmičan." Ovaj stih naglašava Božju veličinu i nerazumljivost, središnju temu u Jobu 37.

Posao 38:4: "Gdje si bio kad sam osnovao zemlju? Znam da li imate inteligenciju." Bog dovodi u pitanje posao o svojoj sposobnosti da razumije Božje načine, ističući ideju da čovjek nije u stanju potpuno razumjeti Božju veličinu.

Psalam 147:5: "Veliki je naš Gospodin i od velike moći; njegovo je razumijevanje beskonačno." Ovaj stih ističe Božju veličinu i njegovu nerazumljivu mudrost.

Isaiah 40:26: "Udiše pogled i vidi, tko je stvorio te stvari? Onaj koji svoju vojsku izrađuje iz zvijezda, sve dobro -što naziva svoja imena; jer je sjajna u snazi ​​i snažno u moći, a ne Nedostaje samo jedan. " Ovaj stih naglašava Božju veličinu i snagu, kao i njegovu sposobnost stvaranja i održavanja svih stvari.

Psalam 29:4: "Glas Gospodnji je moćan; glas Gospodnji pun je veličanstva." Ovaj stih govori o Božjem snažnom glasu, još jednoj temi prisutnoj u Jobu 37.


Kapitel: