1 Job progovori i reèe:
2 "TÓa dokle æete muèit' dušu moju, dokle æete me rijeèima satirat'?
3 Veæ deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
5 Mislite li da ste me nadjaèali i krivnju moju da ste dokazali?
6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
7 Vièem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
10 Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je išèupao.
11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
12 U bojnom redu pristižu mu èete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
13 Od mene su se udaljila braæa, otuðili se moji poznanici.
14 Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
15 Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim oèima.
16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
17 Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
18 I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
20 Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
22 Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
23 O, kad bi se rijeèi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
24 kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vjeèan u stijenu uklesale!
25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji æe on nad zemljom ustati.
26 A kad se probudim, k sebi æe me diæi: iz svoje æu puti tad vidjeti Boga.
27 Njega ja æu kao svojega gledati, i oèima mojim neæe biti stranac: za njime srce mi èezne u grudima.
28 Kad kažete: 'Kako æemo ga goniti? Koji æemo razlog protiv njega naæi?',
29 maèa tad se bojte: grijehu maè je kazna. Saznat æete tada da imade suda!"
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 19:
Posao 19 je poglavlje u kojem Job izražava svoju tjeskobu i očaj zbog svoje situacije, plačući zbog suosjećanja i pravde. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Psalam 34:18: "Blizu Gospodara onih koji imaju slomljeno srce i spašavaju one potlačenog duha." Ovaj stih govori o tome kako je Bog blizak onima koji pate i osjećaju se potlačenim, nudeći im spas i utjehu.
Izaija 61:1: "Duh Gospodina Boga je na meni, jer me Gospodin pomazao da propovijedam dobre vijesti krotki; poslao me da vratim ubojstvo srca, da naviještem oslobađanje zarobljenicima i da oslobodim. lisice. " Ovaj stih govori o misiji Mesije da donese nadu i obnovu onima koji pate.
Psalam 88:14-15: "Zašto mi odbacuješ dušu? Zašto skrivaš lice od mene? Preplavljen sam od mladosti i trpio sam vaše strahote; očajnički sam." Ovaj psalam predstavlja molitvu očaja sličnu Jobovoj, u kojoj psalmist poziva na Božju pomoć u lice svoje tjeskobe.
Izaija 49:15-16: "Može li šansa da žena zaboravi na njezino dijete koje još uvijek doji, tako da ga ne sažalje Snimio sam te; zidovi su vam neprestano prije mene. " Ovaj stih govori o Božjoj ljubavi i brizi za svoju djecu, pokazujući da ih nikad ne ostavlja ili zaboravlja.
Psalam 31:9: "Idete k meni, Gospodine, jer sam u nevolji; konzumirao sam oči, dušu i tijelo mi je u tuzi." Ovaj psalam predstavlja molitvu sličnu onoj Joba, u kojoj psalmist poziva na suosjećanje pred svojom tjeskobom i patnjom.
Kapitel: