1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe:
2 "Zar Bogu koristan može biti èovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.
3 Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporoèan?
4 Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoæe s tobom parnièiti?
5 Nije l' to zbog zloæe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
6 Od braæe si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlaèio haljine;
7 ti nisi žednoga vodom napojio, uskraæivao si kruh izgladnjelima;
8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
9 puštao si praznih ruku udovice i siroèadi si satirao ruku.
10 Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muèe iznenadni.
11 Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
13 Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
15 TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
16 Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
17 Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni uèiniti može?'
18 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
19 Videæ' im propast, klikæu pravednici, neporoèni se njima izruguju:
20 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"
21 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraæena æe ti opet biti sreæa.
22 Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeè njegovu usadi.
23 Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
24 tad æeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potoèni.
25 Svesilni æe postat' tvoje suho zlato, on æe biti tvoje gomile srebrene.
26 Da, Svesilni bit æe tvoje radovanje, i lice æeš k Bogu dizati slobodno.
27 Molit æeš mu se, i uslišat æe tebe, ispunit æeš što si mu zavjetovao.
28 Što god poduzeo, sve æe ti uspjeti, i putove æe ti obasjavat' svjetlost.
29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoæ smjernim oèima pritjeèe.
30 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe æe spasit' tvoje èiste ruke."
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 22:
U 22. poglavlju Jobove knjige, Jobov prijatelj Elifaz optužuje Joba da je griješio protiv Boga i sugerira da su njegove patnje božanska kazna. Elifaz tvrdi da će se, ako se Job pokaje i okreće Bogu, ponovno obnovljen i blagoslovljen. Međutim, Job potvrđuje svoju nevinost i nastavlja ispitivati zašto mu je Bog dopustio da toliko pati. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u poslu 22:
Psalam 37:25: "Bio sam mladić, a sada sam star; ali nikad nisam vidio pravedne bespomoćne, niti njegovo potomstvo da moli kruh." Ovaj stih sugerira da Bog ne napušta pravednike, suprotno Elifazovoj izjavi da posao pati zbog njegovih grijeha.
Izreke 11:8: "Pravednici se isporučuju od tjeskobe, a zli dolazi na njegovom mjestu." Ovaj se stih može shvatiti kao odgovor na Elifazove optužbe da posao pati jer je sagriješio.
Izaija 55:6-7: "Potražite Gospoda sve dok se čovjek može pronaći, prizivajte ga dok je on blizu. Ostavite zli svoj put, a zli čovjek njegove misli; i pretvara se Gospodinu, koji će biti simpatizirani; Naš Bože, jer je sjajno oprostiti. " Elifaz inzistira na tome da se Job mora pokajati i okrenuti Bogu da bi se obnovio, a ovaj se stih može smatrati sličnim pobudom.
Rimljanima 8:28: "I znamo da sve stvari zajedno doprinose dobrom onima koji vole Boga, onih koji se nazivaju njihovim dekretom." Ovaj stih sugerira da Bog može čak upotrijebiti loše stvari za dobro svoje djece, što je koncept koji se posao bori za razumijevanje.
Hebrejima 12:6: "Jer Gospodin ispravlja ono što voli i biče svima koji dobije za svog sina." Ovaj se stih može shvatiti kao odgovor na Elifazovu izjavu da posao pati jer Bog kažnjava svoje grijehe. On sugerira da Bog disciplinira one koje voli, što može biti aspekt Jobove patnje.
Kapitel: