Mosaico decorativo

1. Irmãos, o desejo do meu coração e a súplica que dirijo a Deus por eles são para que se salvem.

1. Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

2. Pois lhes dou testemunho de que têm zelo por Deus, mas um zelo sem discerni­mento.

2. Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

3. Desconhecendo a justiça de Deus e procurando estabelecer a sua própria justiça, não se sujeitaram à justiça de Deus.

3. Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

4. Porque Cristo é o fim da Lei, para justificar todo aquele que crê.

4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

5. Ora, Moisés escreve da justiça que vem da Lei: O homem que a praticar viverá por ela (Lv 18,5).

5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj.

6. Mas a justiça que vem da fé diz assim: “Não digas em teu coração: ‘Quem subirá ao céu?’. Isto é, para trazer do alto o Cristo;*

6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?

7. ou: ‘Quem descerá ao abismo?’. Isto é, para fazer voltar Cristo dentre os mortos”.

7. Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

8. Que diz ela, afinal? A palavra está perto de ti, na tua boca e no teu coração (Dt 30,14). Essa é a palavra da fé, que pregamos.

8. Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo.

9. Portanto, se com tua boca confessares que Jesus é o Senhor, e se em teu coração creres que Deus o ressuscitou dentre os mortos, serás salvo.

9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen.

10. É crendo de coração que se obtém a justiça, e é professando com palavras que se chega à salvação.

10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

11. A Escritura diz: Todo o que nele crer não será confundido (Is 28,16).

11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

12. Pois não há distinção entre judeu e grego, porque todos têm um mesmo Senhor, rico para com todos os que o invocam,

12. Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

13. porque todo aquele que invocar o nome do Senhor será salvo (Jl 3,5).

13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.

14. Porém, como invocarão aquele em quem não têm fé? E como crerão naquele de quem não ouviram falar? E como ouvirão falar, se não houver quem pregue?

14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?

15. E como pregarão, se não forem enviados, como está escrito: Quão formosos são os pés daqueles que anunciam as boas-novas (Is 52,7)?

15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

16. Mas não são todos que pres­taram ouvido à Boa-Nova. É o que exclama Isaías: Senhor, quem acredi­tou na nossa pregação (Is 53,1)?*

16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

17. Logo, a fé provém da pregação e a pregação se exerce em razão da palavra de Cristo.*

17. Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.

18. Pergunto, agora: Acaso não ouviram? Claro que sim! Por toda a terra correu a sua voz, e até os confins do mundo foram as suas palavras (Sl 18,5).

18. Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.

19. E pergunto ainda: Acaso Israel não o compreendeu? Já Moisés lhes havia dito: Eu vos despertarei ciúmes com um povo que não merece este nome; eu vos provocarei a ira contra uma nação insensata (Dt 32,21).

19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom.

20. E Isaías se abalança a dizer: Fui achado pelos que não me buscavam; manifestei-me aos que não perguntavam por mim (Is 65,1).

20. Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

21. Ao passo que a res­peito de Israel, ele diz: Todo o dia estendi as minhas mãos a um povo desobediente e teimoso (Is 65,2).

21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.


Bíblia Ave Maria - Alle Rechte vorbehalten.


Die Bibel in einem Jahr lesen

Werde Teil unserer Community und lese die gesamte Bibel in 365 Tagen. Ein strukturierter und inspirierender Weg, deinen Glauben und deine Bibelkenntnis zu vertiefen.