Isaías, 49
1. Ilhas, ouvi-me; povos de longe, prestai atenção! O Senhor chamou-me desde meu nascimento; ainda no seio de minha mãe, ele pronunciou meu nome.*
1. Èujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
2. Tornou minha boca semelhante a uma espada afiada, cobriu-me com a sombra de sua mão. Fez de mim uma flecha penetrante, guardou-me na sua aljava.
2. Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.
3. E disse-me: “Tu és meu Servo Israel, em quem me rejubilarei”.*
3. Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!"
4. E eu dizia a mim mesmo: “Foi em vão que padeci, foi em vão que gastei minhas forças”. Todavia, meu direito estava nas mãos do Senhor, e no meu Deus estava depositada a minha recompensa.
4. A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.
5. E agora o Senhor fala, ele, que me formou desde meu nascimento para ser seu servo, para trazer-lhe de volta Jacó e reunir-lhe Israel porque o Senhor fez-me esta honra, e meu Deus tornou-se minha força.*
5. Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga.
6. Disse-me: “Não basta que sejas meu servo para restaurar as tribos de Jacó e reconduzir os fugitivos de Israel; vou fazer de ti a luz das nações, para propagar minha salvação até os confins do mundo”.*
6. I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."
7. Eis o que diz o Senhor, o Redentor, o Santo de Israel, ao objeto de desprezo dos homens e de horror das nações, ao escravo dos tiranos: diante de ti, reis se levantarão e príncipes se prostrarão, por causa do Senhor, que é fiel, e do Santo de Israel, que te elegeu.
7. Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."
8. Eis o que diz o Senhor: no tempo da graça eu te atenderei, no dia da salvação eu te socorrerei, Eu te formei e designei para fazer a aliança com os povos, para restaurar o país e distribuir as heranças devastadas,*
8. Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te uslišiti, u dan spasa ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,
9. para dizer aos prisioneiros: “Saí!”. E àqueles que mergulham nas trevas: “Vinde à luz!”. Ao longo de todo o trajeto terão o que comer. Sobre todas as dunas encontrarão seu alimento.
9. da kažeš zasužnjenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na svjetlo!' Oni æe pasti uzduž svih putova, i paša æe im biti po svim goletima.
10. Não sentirão fome nem sede; o vento quente e o sol não os castigarão, porque aquele que tem piedade deles os guiará e os conduzirá às fontes.
10. Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode.
11. Eu lhes tornarei acessíveis todas as montanhas, e caminhos atingirão as alturas.
11. Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti."
12. Ei-los que vêm de longe, ei-los do norte e do poente, e outros da terra de Assuã.*
12. Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.
13. Cantai, ó céus; terra, exulta de alegria; montanhas, prorrompei em aclamações! Porque o Senhor consolou seu povo, comoveu-se e teve piedade dos seus na aflição.
13. Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
14. Sião dizia: “O Senhor abandonou-me, o Senhor esqueceu-me”.
14. Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."
15. Pode uma mulher esquecer-se daquele que amamenta? Não ter ternura pelo fruto de suas entranhas? E mesmo que ela o esquecesse, eu não te esqueceria nunca.
15. "Može li žena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu.
16. Eis que estás gravada na palma de minhas mãos, tenho sempre sob os olhos tuas muralhas.*
16. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oèima.
17. Acorrem já aqueles que vão reconstruir-te, enquanto teus destruidores e devastadores fogem.
17. Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
18. Lança o olhar à volta e vê: reúnem-se todos e vêm a ti. “Por minha vida” – diz o Senhor – “de gala te revestirás, como uma noiva te cingirás.”
18. Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima æeš se k'o nevjesta ukrasiti!
19. Teus bairros em ruína e devastados, teu território saqueado serão demasiado estreitos para teus habitantes, após a partida daqueles que se aproveitavam de ti.
19. Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu.
20. Teus ouvidos ouvirão ainda de teus filhos, que julgavas perdidos: “O espaço é estreito demais para mim; dê-me espaço para que eu me instale!”.
20. Opet æe na tvoje uši reæi sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'
21. Então, dirás a ti mesma: “Quem me gerou estes filhos?”. Não tinha filhos, era estéril: “Quem os criou?”. Eis que eu estava desamparada e só: “De onde vieram eles?”.*
21. I ti æeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'"
22. Eis o que diz o Senhor Deus: “Com a mão vou fazer sinal às nações, e levantar meu estandarte para alertar os povos. Trarão teus filhos na dobra de seu manto, e em seus ombros carregarão tuas filhas.
22. Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri na pleæima.
23. Reis serão teus aios: prostrados diante de ti, a face contra a terra, lamberão a poeira de teus pés. Saberás então que eu sou o Senhor, e que não serão confundidos os que contam comigo”.*
23. Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat æeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti."
24. Acaso se tirará a presa ao forte? Ou o que for tomado por um robusto guerreiro lhe escapará das mãos?
24. Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeæ pobjedniku?
25. Eis o que diz o Senhor: “Sim, a presa do bravo lhe será retirada, a presa do robusto guerreiro lhe escapará; sustentarei tua causa contra teu adversário, libertarei eu mesmo teus filhos.*
25. Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet sužanj junaku, pobjeæi æe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti, tvoju djecu ja æu izbaviti;
26. Farei teus opressores comerem sua própria carne, eles se embriagarão com seu próprio sangue, como se fosse vinho. E toda criatura saberá que sou eu o Senhor, teu Salvador, teu Redentor, o Poderoso de Jacó”.*
26. tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit æe se kao moštom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."
Bíblia Ave Maria - Wszystkie prawa zastrzeżone.
