Mosaico decorativo

1. Después de esto, se fue Jesús a la otra ribera del mar de Galilea, el de Tiberíades,

1. Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

2. y mucha gente le seguía porque veían las señales que realizaba en los enfermos.

2. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je èinio na bolesnicima.

3. Subió Jesús al monte y se sentó allí en compañía de sus discípulos.

3. A Isus uziðe na goru i ondje sjeðaše sa svojim uèenicima.

4. Estaba próxima la Pascua, la fiesta de los judíos.

4. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

5. Al levantar Jesús los ojos y ver que venía hacia él mucha gente, dice a Felipe: «¿Donde vamos a comprar panes para que coman éstos?»

5. Isus podigne oèi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

6. Se lo decía para probarle, porque él sabía lo que iba a hacer.

6. To reèe kušajuæi ga; jer znao je što æe uèiniti.

7. Felipe le contestó: «Doscientos denarios de pan no bastan para que cada uno tome un poco.»

7. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."

8. Le dice uno de sus discípulos, Andrés, el hermano de Simón Pedro:

8. Kaže mu jedan od njegovih uèenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

9. «Aquí hay un muchacho que tiene cinco panes de cebada y dos peces; pero ¿qué es eso para tantos?»

9. "Ovdje je djeèak koji ima pet jeèmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"

10. Dijo Jesús: «Haced que se recueste la gente.» Había en el lugar mucha hierba. Se recostaron, pues, los hombres en número de unos 5.000.

10. Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuæa.

11. Tomó entonces Jesús los panes y, después de dar gracias, los repartió entre los que estaban recostados y lo mismo los peces, todo lo que quisieron.

11. Isus uze kruhove, izreèe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

12. Cuando se saciaron, dice a sus discípulos: «Recoged los trozos sobrantes para que nada se pierda.»

12. A kad se nasitiše, reèe svojim uèenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"

13. Los recogieron, pues, y llenaron doce canastos con los trozos de los cinco panes de cebada que sobraron a los que habían comido.

13. Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet jeèmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

14. Al ver la gente la señal que había realizado, decía: «Este es verdaderamente el profeta que iba a venir al mundo.»

14. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus uèini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doæi na svijet!"

15. Dándose cuenta Jesús de que intentaban venir a tomarle por la fuerza para hacerle rey, huyó de nuevo al monte él solo.

15. Kad Isus spozna da kane doæi, pograbiti ga i zakraljiti, povuèe se ponovno u goru, posve sam.

16. Al atardecer, bajaron sus discípulos a la orilla del mar,

16. Kad nasta veèer, siðoše njegovi uèenici k moru,

17. y subiendo a una barca, se dirigían al otro lado del mar, a Cafarnaúm. Había ya oscurecido, y Jesús todavía no había venido donde ellos;

17. uðoše u laðicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veæ se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

18. soplaba un fuerte viento y el mar comenzó a encresparse.

18. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

19. Cuando habían remado unos veinticinco o treinta estadios, ven a Jesús que caminaba sobre el mar y se acercaba a la barca, y tuvieron miedo.

19. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se laðici. Prestraše se,

20. Pero él les dijo: «Soy yo. No temáis.»

20. a on æe njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

21. Quisieron recogerle en la barca, pero en seguida la barca tocó tierra en el lugar a donde se dirigían.

21. Htjedoše ga uzeti u laðicu, kadli se laðica odmah naðe na obali kamo su se zaputili.

22. Al día siguiente, la gente que se había quedado al otro lado del mar, vio que allí no había más que una barca y que Jesús no había montado en la barca con sus discípulos, sino que los discípulos se habían marchado solos.

22. Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna laðica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim uèenicima u laðicu, nego da oni odoše sami.

23. Pero llegaron barcas de Tiberíades cerca del lugar donde habían comido pan.

23. Iz Tiberijade pak stigoše druge laðice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

24. Cuando la gente vio que Jesús no estaba allí, ni tampoco sus discípulos, subieron a las barcas y fueron a Cafarnaúm, en busca de Jesús.

24. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uèenika, uðu u laðice i odu u Kafarnaum tražeæi Isusa.

25. Al encontrarle a la orilla del mar, le dijeron: «Rabbí, ¿cuándo has llegado aquí?»

25. Kad ga naðoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Uèitelju, kad si ovamo došao?"

26. Jesús les respondió: «En verdad, en verdad os digo: vosotros me buscáis, no porque habéis visto señales, sino porque habéis comido de los panes y os habéis saciado.

26. Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

27. Obrad, no por el alimento perecedero, sino por el alimento que permanece para vida eterna, el que os dará el Hijo del hombre, porque a éste es a quien el Padre, Dios, ha marcado con su sello.»

27. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog - opeèati."

28. Ellos le dijeron: «¿Qué hemos de hacer para obrar las obras de Dios?»

28. Rekoše mu dakle: "Što nam je èiniti da bismo radili djela Božja?"

29. Jesús les respondió: «La obra de Dios es que creáis en quien él ha enviado.»

29. Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

30. Ellos entonces le dijeron: «¿Qué señal haces para que viéndola creamos en ti? ¿Qué obra realizas?

30. Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje èiniš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

31. Nuestros padres comieron el maná en el desierto, según está escrito: Pan del cielo les dio a comer.»

31. Oèevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."

32. Jesús les respondió: «En verdad, en verdad os digo: No fue Moisés quien os dio el pan del cielo; es mi Padre el que os da el verdadero pan del cielo;

32. Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

33. porque el pan de Dios es el que baja del cielo y da la vida al mundo.»

33. jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."

34. Entonces le dijeron: «Señor, danos siempre de ese pan.»

34. Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

35. Les dijo Jesús: «Yo soy el pan de la vida. El que venga a mí, no tendrá hambre, y el que crea en mí, no tendrá nunca sed.

35. Reèe im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neæe ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neæe ožednjeti nikada.

36. Pero ya os lo he dicho: Me habéis visto y no creéis.

36. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

37. Todo lo que me dé el Padre vendrá a mí, y al que venga a mí no lo echaré fuera;

37. Svi koje mi daje Otac doæi æe k meni, i onoga tko doðe k meni neæu izbaciti;

38. porque he bajado del cielo, no para hacer mi voluntad, sino la voluntad del que me ha enviado.

38. jer siðoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

39. Y esta es la voluntad del que me ha enviado; que no pierda nada de lo que él me ha dado, sino que lo resucite el último día.

39. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

40. Porque esta es la voluntad de mi Padre: que todo el que vea al Hijo y crea en él, tenga vida eterna y que yo le resucite el último día.»

40. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vjeèni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

41. Los judíos murmuraban de él, porque había dicho: «Yo soy el pan que ha bajado del cielo.»

41. Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."

42. Y decían: «¿No es éste Jesús, hijo de José, cuyo padre y madre conocemos? ¿Cómo puede decir ahora: He bajado del cielo?»

42. Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"

43. Jesús les respondió: «No murmuréis entre vosotros.

43. Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meðu sobom!

44. «Nadie puede venir a mí, si el Padre que me ha enviado no lo atrae; y yo le resucitaré el último día.

44. Nitko ne može doæi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

45. Está escrito en los profetas: Serán todos enseñados por Dios. Todo el que escucha al Padre y aprende, viene a mí.

45. Pisano je u Prorocima: Svi æe biti uèenici Božji. Tko god èuje od Oca i pouèi se, dolazi k meni.

46. No es que alguien haya visto al Padre; sino aquel que ha venido de Dios, ése ha visto al Padre.

46. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

47. En verdad, en verdad os digo: el que cree, tiene vida eterna.

47. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vjeèni.

48. Yo soy el pan de la vida.

48. Ja sam kruh života.

49. Vuestros padres comieron el maná en el desierto y murieron;

49. Oèevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

50. este es el pan que baja del cielo, para que quien lo coma no muera.

50. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

51. Yo soy el pan vivo, bajado del cielo. Si uno come de este pan, vivirá para siempre; y el pan que yo le voy a dar, es mi carne por la vida del mundo.»

51. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet æe uvijeke. Kruh koji æu ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

52. Discutían entre sí los judíos y decían: «¿Cómo puede éste darnos a comer su carne?»

52. Židovi se nato meðu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

53. Jesús les dijo: «En verdad, en verdad os digo: si no coméis la carne del Hijo del hombre, y no bebéis su sangre, no tenéis vida en vosotros.

53. Reèe im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

54. El que come mi carne y bebe mi sangre, tiene vida eterna, y yo le resucitaré el último día.

54. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

55. Porque mi carne es verdadera comida y mi sangre verdadera bebida.

55. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piæe istinsko.

56. El que come mi carne y bebe mi sangre, permanece en mí, y yo en él.

56. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

57. Lo mismo que el Padre, que vive, me ha enviado y yo vivo por el Padre, también el que me coma vivirá por mí.

57. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet æe po meni.

58. Este es el pan bajado del cielo; no como el que comieron vuestros padres, y murieron; el que coma este pan vivirá para siempre.»

58. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše oèevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet æe uvijeke."

59. Esto lo dijo enseñando en la sinagoga, en Cafarnaúm.

59. To reèe Isus nauèavajuæi u sinagogi u Kafarnaumu.

60. Muchos de sus discípulos, al oírle, dijeron: «Es duro este lenguaje. ¿Quién puede escucharlo?»

60. Mnogi od njegovih uèenika èuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

61. Pero sabiendo Jesús en su interior que sus discípulos murmuraban por esto, les dijo: «¿Esto os escandaliza?

61. A Isus znajuæi sam od sebe da njegovi uèenici zbog toga mrmljaju, reèe im: "Zar vas to sablažnjava?

62. ¿Y cuando veáis al Hijo del hombre subir adonde estaba antes?...

62. A što ako vidite Sina Èovjeèjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"

63. «El espíritu es el que da vida; la carne no sirve para nada. Las palabras que os he dicho son espíritu y son vida.

63. "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Rijeèi koje sam vam govorio duh su i život su."

64. «Pero hay entre vosotros algunos que no creen.» Porque Jesús sabía desde el principio quiénes eran los que no creían y quién era el que lo iba a entregar.

64. "A ipak, ima ih meðu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poèetka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji æe ga izdati.

65. Y decía: «Por esto os he dicho que nadie puede venir a mí si no se lo concede el Padre.»

65. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doæi k meni ako mu nije dano od Oca."

66. Desde entonces muchos de sus discípulos se volvieron atrás y ya no andaban con él.

66. Otada mnogi uèenici odstupiše, više nisu išli s njime.

67. Jesús dijo entonces a los Doce: «¿También vosotros queréis marcharos?»

67. Reèe stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otiæi?"

68. Le respondió Simón Pedro: «Señor, ¿donde quién vamos a ir? Tú tienes palabras de vida eterna,

68. Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš rijeèi života vjeènoga!

69. y nosotros creemos y sabemos que tú eres el Santo de Dios.»

69. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

70. Jesús les respondió: «¿No os he elegido yo a vosotros, los Doce? Y uno de vosotros es un diablo.»

70. Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas ðavao."

71. Hablaba de Judas, hijo de Simón Iscariote, porque éste le iba a entregar, uno de los Doce.

71. Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.



Lisez la Bible en un an

Rejoignez notre communauté et lisez la Bible en entier en 365 jours. Un parcours structuré et inspirant pour approfondir votre foi et votre connaissance des Écritures.