Mosaico decorativo

1. Jacob, por su parte, se estableció en el que fue país residencial de su padre, el país de Canaán.

1. A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.

2. Esta es la historia de Jacob. José tenía diecisiete años. Estaba de pastor de ovejas con sus hermanos - él, muchacho todavía, con los hijos de Bilhá y los de Zilpá, mujeres de su padre. Y José comunicó a su padre lo mal que se hablaba de ellos.

2. Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.

3. Israel amaba a José más que a todos los demás hijos, por ser para él el hijo de la ancianidad. Le había hecho una túnica de manga larga.

3. Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu.

4. Vieron sus hermanos cómo le prefería su padre a todos sus otros hijos, y le aborrecieron hasta el punto de no poder ni siquiera saludarle.

4. Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè progovoriti.

5. José tuvo un sueño y lo manifestó a sus hermanos, quienes le odiaron más aún.

5. Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga još više zamrze.

6. Les dijo: «Oíd el sueño que he tenido.

6. "Poslušajte", reèe im, "san što sam ga usnio!

7. Me parecía que nosotros estábamos atando gavillas en el campo, y he aquí que mi gavilla se levantaba y se tenía derecha, mientras que vuestras gavillas le hacían rueda y se inclinaban hacia la mía.»

7. Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."

8. Sus hermanos le dijeron: «¿Será que vas a reinar sobre nosotros o que vas a tenernos domeñados?» Y acumularon todavía más odio contra él por causa de sus sueños y de su palabras.

8. Njegova ga braæa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoæeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova prièanja o snovima.

9. Volvió a tener otro sueño, y se lo contó a sus hermanos. Díjoles: «He tenido otro sueño: Resulta que el sol, la luna y once estrellas se inclanaban ante mí.»

9. Usni on još jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"

10. Se lo contó a su padre y a sus hermanos, y su padre le reprendió y le dijo: «¿Qué sueño es ése que has tenido? ¿Es que yo, tu madre y tus hermanos vamos a venir a inclinarnos ante ti hasta el suelo?»

10. Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?"

11. Sus hermanos le tenían envidia, mientras que su padre reflexionaba.

11. I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.

12. Fueron sus hermanos a apacentar las ovejas de su padre en Siquem,

12. Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema.

13. y dijo Israel a José: «¿No están tus hermanos pastoreando en Siquem? Ve de mi parte a donde ellos.» Dijo: «Estoy listo.»

13. Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

14. Díjole: «Anda, vete a ver si tus hermanos siguen sin novedad, y lo mismo el ganado, y tráeme noticias.» Le envió, pues, desde el valle de Hebrón, y José fue a Siquem.

14. Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.

15. Encontróse con él un hombre mientras estaba discurriendo por el campo. El hombre le preguntó: «¿Qué buscas?»

15. Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?"

16. Díjole: «Estoy buscando a mis hermanos. Indícame, por favor, dónde están pastoreando.»

16. "Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?"

17. El hombre le dijo: «Partieron de aquí, pues yo les oí decir: "Vamos a Dotán."» José fue detrás de sus hermanos y los encontró en Dotán.

17. A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu.

18. Ellos le vieron de lejos, y antes que se les acercara, conspiraron contra él para matarle,

18. Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju.

19. y se decían mutuamente: «Por ahí viene el soñador.

19. I jedan drugom reèe: "Eno stiže onaj sanjar!

20. Ahora, pues, venid, matémosle y echémosle en un pozo cualquiera, y diremos que algún animal feroz le devoró. Veremos entonces en qué paran sus sueños.»

20. Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!"

21. Rubén lo oyó y le libró de sus manos. Dijo: «No atentemos contra su vida.»

21. Ali kad je to èuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reèe: "Nemojmo oduzimati njegova života!

22. Rubén les dijo: «No derraméis sangre. Echadle a ese pozo que hay en el páramo, pere no pongáis la mano sobre él.» Su intención era de salvarle de sus hermanos para devolverle a su padre.

22. Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.

23. Y ocurrió, que cuando llegó José donde sus hermanos, éstos despojaron a José de su túnica - aquella túnica de manga larga que llevaba puesta -,

23. Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kiæenu što je bila na njemu;

24. y echándole mano le arrojaron al pozo. Aquel pozo estaba vacío, sin agua.

24. pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.

25. Luego se sentaron a comer. Y levantando los ojos divisaron una caravana de ismaelitas que venían de Galaad, con camellos cargados de almáciga, sandáraca y ládano, que iban bajando hacia Egipto.

25. Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

26. Entonces dijo Judá a sus hermanos: «¿Qué aprovecha el que asesinemos a nuestro hermano y luego tapemos su sangre?

26. Tada reèe Juda svojoj braæi: "Što æemo postiæi ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?

27. Venid vamos a venderle a los ismaelitas, pero no pongamos la mano en él, porque es nuestro hermano, carne nuestra.» Y sus hermanos asintieron.

27. Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju.

28. Pasaron unos madianitas mercaderes, y descubriéndole subieron a José del pozo. Vendieron a José a los ismaelitas por veinte piezas de plata, y éstos se llevaron a José a Egipto.

28. Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

29. Vuelve Rubén al pozo, y he aquí que José nos estaba en el pozo. El desgarró sus ropas,

29. Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji, razdere svoju odjeæu.

30. y volviendo donde sus hermanos les dijo: «El niño no aparece, y yo ¿qué hago ahora?»

30. A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?"

31. Entonces tomaron la túnica de José, y degollando un cabrito, tiñeron la túnica en sangre,

31. A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u krv.

32. y enviaron la túnica de manga larga, haciéndola llegar hasta su padre con este recado: «Esto hemos encontrado: examina si se trata de la túnica de tu hijo, o no.»

32. Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."

33. El la examinó y dijo: «¡Es la túnica de mi hijo! ¡Algún animal feroz le ha devorado! ¡José ha sido despedazado!»

33. Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

34. Jacob desgarró su vestido, se echó un sayal a la cintura e hizo duelo por su hijo durante muchos días.

34. I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.

35. Todos sus hijos e hijas acudieron a consolarle, pero él rehusaba consolarse y decía: «Voy a bajar en duelo al seol donde mi hijo.» Y su padre le lloraba.

35. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

36. Por su parte, los madianitas, llegados a Egipto, le vendieron a Putifar, eunuco de Faraón y capitán de los guardias.

36. A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.



Lisez la Bible en un an

Rejoignez notre communauté et lisez la Bible en entier en 365 jours. Un parcours structuré et inspirant pour approfondir votre foi et votre connaissance des Écritures.