Lucas, 15
1. Todos los publicanos y los pecadores se acercaban a él para oírle,
1. Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.
2. y los fariseos y los escribas murmuraban, diciendo: «Este acoge a los pecadores y come con ellos.»
2. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."
3. Entonces les dijo esta parábola.
3. Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
4. «¿Quién de vosotros que tiene cien ovejas, si pierde una de ellas, no deja las 99 en el desierto, y va a buscar la que se perdió hasta que la encuentra?
4. "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne naðe?
5. Y cuando la encuentra, la pone contento sobre sus hombros;
5. A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan
6. y llegando a casa, convoca a los amigos y vecinos, y les dice: "Alegraos conmigo, porque he hallado la oveja que se me había perdido."
6. pa došavši kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.'
7. Os digo que, de igual modo, habrá más alegría en el cielo por un solo pecador que se convierta que por 99 justos que no tengan necesidad de conversión.
7. Kažem vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraæenja."
8. «O, ¿qué mujer que tiene diez dracmas, si pierde una, no enciende una lámpara y barre la casa y busca cuidadosamente hasta que la encuentra?
8. "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuæu i brižljivo pretraži dok je ne naðe?
9. Y cuando la encuentra, convoca a las amigas y vecinas, y dice: "Alegraos conmigo, porque he hallado la dracma que había perdido."
9. A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh drahmu što je bijah izgubila.'
10. Del mismo modo, os digo, se produce alegría ante los ángeles de Dios por un solo pecador que se convierta.»
10. Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božjim zbog jednog obraæena grešnika."
11. Dijo: «Un hombre tenía dos hijos;
11. I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina.
12. y el menor de ellos dijo al padre: "Padre, dame la parte de la hacienda que me corresponde." Y él les repartió la hacienda.
12. Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje.
13. Pocos días después el hijo menor lo reunió todo y se marchó a un país lejano donde malgastó su hacienda viviendo como un libertino.
13. Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeæi razvratno."
14. «Cuando hubo gastado todo, sobrevino un hambre extrema en aquel país, y comenzó a pasar necesidad.
14. "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe oskudijevati.
15. Entonces, fue y se ajustó con uno de los ciudadanos de aquel país, que le envió a sus fincas a apacentar puercos.
15. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.
16. Y deseaba llenar su vientre con las algarrobas que comían los puercos, pero nadie se las daba.
16. Želio se nasititi rogaèima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao."
17. Y entrando en sí mismo, dijo: "¡Cuántos jornaleros de mi padre tienen pan en abundancia, mientras que yo aquí me muero de hambre!
17. "Došavši k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
18. Me levantaré, iré a mi padre y le diré: Padre, pequé contra el cielo y ante ti.
18. Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagriješih protiv Neba i pred tobom!
19. Ya no merezco ser llamado hijo tuyo, trátame como a uno de tus jornaleros."
19. Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"
20. Y, levantándose, partió hacia su padre. «Estando él todavía lejos, le vió su padre y, conmovido, corrió, se echó a su cuello y le besó efusivamente.
20. "Usta i poðe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga.
21. El hijo le dijo: "Padre, pequé contra el cielo y ante ti; ya no merezco ser llamado hijo tuyo."
21. A sin æe mu: 'Oèe! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.'
22. Pero el padre dijo a sus siervos: "Traed aprisa el mejor vestido y vestidle, ponedle un anillo en su mano y unas sandalias en los pies.
22. A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge!
23. Traed el novillo cebado, matadlo, y comamos y celebremos una fiesta,
23. Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
24. porque este hijo mío estaba muerto y ha vuelto a la vida; estaba perdido y ha sido hallado." Y comenzaron la fiesta.
24. jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i naðe se!' I stadoše se veseliti."
25. «Su hijo mayor estaba en el campo y, al volver, cuando se acercó a la casa, oyó la música y las danzas;
25. "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kuæi, zaèu svirku i igru
26. y llamando a uno de los criados, le preguntó qué era aquello.
26. pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
27. El le dijo: "Ha vuelto tu hermano y tu padre ha matado el novillo cebado, porque le ha recobrado sano."
27. A ovaj æe mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava doèeka.'
28. El se irritó y no quería entrar. Salió su padre, y le suplicaba.
28. A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga nagovarati.
29. Pero él replicó a su padre: "Hace tantos años que te sirvo, y jamás dejé de cumplir una orden tuya, pero nunca me has dado un cabrito para tener una fiesta con mis amigos;
29. A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
30. y ¡ahora que ha venido ese hijo tuyo, que ha devorado tu hacienda con prostitutas, has matado para él el novillo cebado!"
30. A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
31. «Pero él le dijo: "Hijo, tú siempre estás conmigo, y todo lo mío es tuyo;
31. Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
32. pero convenía celebrar una fiesta y alegrarse, porque este hermano tuyo estaba muerto, y ha vuelto a la vida; estaba perdido, y ha sido hallado."»
32. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i naðe se!'"
