1 Evo onih što doðoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu meðu junacima pomagaèi u boju;
2 umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Izmeðu Šaulove braæe, Benjaminovaca:
3 vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoæanin;
4 Gibeonac Išmaja, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom,
5 Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoæanin;
6 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac;
7 Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani,
8 Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.
9 Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrðavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama:
10 vojvoda Ezer, drugi Obadja, treæi Eliab;
11 èetvrti Mišmana, peti Jeremija,
12 šesti Ataj, sedmi Eliel;
13 osmi Johanan, deveti Elzabad,
14 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.
15 To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveæi nad tisuæom.
16 To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad.
17 Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrðavu.
18 David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje æe se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!"
19 Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reèe: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoænik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih meðu vojvode nad èetama.
20 Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreæi: "Mogao bi prijeæi k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava."
21 Kad se, dakle, vraæao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisuænici u Manašeovu plemenu.
22 Oni su pomagali Davidu protiv razbojnièkih èeta jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.
23 Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor.
24 Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi:
25 Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuæa i osam stotina naoružanih za rat.
26 Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuæa i sto.
27 Od Levijevih sinova èetiri tisuæe i šest stotina.
28 Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuæe i sedam stotina;
29 i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza.
30 A od Benjaminovih sinova, Šaulove braæe, tri tisuæe, jer ih je dotad najveæi dio još ostao vjeran Šaulovoj kuæi.
31 Efrajimovih sinova dvadeset tisuæa i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.
32 Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuæa, poimence spomenutih, da doðu da zakralje Davida.
33 Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da uèini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braæa bila podložna.
34 Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuæa, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove.
35 Od Naftalijeva plemena tisuæu knezova i s njima trideset i sedam tisuæa ljudi sa štitovima i kopljima;
36 od Danova plemena dvadeset i osam tisuæa i šest stotina naoružanih za boj,
37 a od Ašerova plemena èetrdeset tisuæa sposobnih za vojsku i za boj opremljenih.
38 Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuæa ljudi sa svakojakim ratnim oružjem.
39 Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, doðoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja.
40 Proveli su s Davidom tri dana, jeduæi i pijuæi. Braæa sve spremiše za njih.
41 Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolaèa, suha grožða, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.
Versículos relacionados com Prva knjiga Ljetopisa, 12:
1 Ljetopis 12 je poglavlje koje opisuje dolazak ratnika koji su se pridružili Davidu u njihovoj borbi protiv Saula. Ti su ratnici došli iz nekoliko Izraela i donijeli su sa sobom vrijedne vještine i resurse. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Psalam 18:32-33: "Bog mi daje snagu i čini mi se savršenim. Napravi mi stopala poput onih iz Doe-a i čvrsto me uvrsti u visine." Ovaj psalam govori o zaštiti i jačanju koju Bog nudi Davidu, što je ponavljajuća tema u 1 kronika 12.
Izreke 24:6: "S mudrošću je izgrađena kuća, a s razlučivanjem je puna dragulja." Ovaj stih govori o važnosti mudrosti i razlučivanja u donošenju odluka i izgradnji kuće, što se može povezati s pažljivim odabirom ratnika u 1 kronika 12.
Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom; nemojte se progoniti, jer sam moj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj stih govori o zaštiti i pomaže da Bog ponudi svojim ljudima, što je relevantno za zaštitu koju su David i njegovi ratnici tražili u 1 kronika 12.
Rimljanima 12:6-8: "Imajući, dakle, različitih darova, prema milosti koja nam je data, ako je proročanstvo, bilo da je to u skladu s mjerom vjere; podučavanje; ili što potiče, ovaj dar upotrijebite da biste potaknuli. " Ovaj stih govori o različitim darovima i vještinama koje Bog daje svom narodu, a koje mogu biti povezane s različitim vještinama koje su ratnici donijeli u 1 kronika 12.
Efežanima 6:11: "Korak svih Božjih oklopa, da ste možda čvrsti protiv pronicljivog lukanja vraga." Ovaj stih govori o važnosti pripreme za duhovnu bitku, što se može povezati s fizičkim i mentalnim pripremama da su se ratnici u 1. kronika 12 morali boriti protiv Saula i njegovih vojski.
Luvut: