1 Slušajte rijeè koju vam govori Jahve, dome Izraelov.
2 Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršæite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršæu samo bezbošci.
3 Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posjeèeno u šumi, djelo ruku tesarovih,
4 ukrašeno srebrom i zlatom, prièvršæeno èavlima i èekiæima da se ne klima.
5 Nalik su na ptièja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla èiniti, ali ni dobra uèiniti ne mogu."
6 Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.
7 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer meðu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna!
8 Èime vatru lože, to ih zaluðuje! Zakon im isprazan - obièno drvo,
9 tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom.
10 A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.
11 Evo što æete o kipovima reæi: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba."
12 On stvori zemlju snagom svojom, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
13 Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
14 Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
15 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne.
16 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo."
17 Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi!
18 Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko æu odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naðu."
19 "Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit æu je!
20 Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska."
21 Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreæa ne prati i sva se stada raspršiše.
22 Èujte vijest! Primièe se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog èagalja.
23 Znam, Jahve, da put èovjeka nije u njegovoj vlasti, da èovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!
24 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.
25 Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.
Versículos relacionados com Jeremija, 10:
Jeremija 10 je poglavlje koje se bavi grijehom idolopoklonstva i upozorenjem proroka narodu Judeje da se odmakne od tih praksi i vrati se istinskom Bogu. Stihovi odabrani u nastavku bave se ovom temom:
Psalam 115:4-8: "Njihovi su idoli srebrni i zlato, rad čovjekovih ruku. Imaju usta, ali ne govore; imaju oči, ali ne vide; imaju uši, ali ne čuju; Imaju nos, ali ne mirišu; imaju; ruke, ali ne osjećaju se; imaju stopala, ali ne hodaju; iz grla vam ne izlazi zvuk. " Ovaj psalam opisuje uzaludnost idola, koji djeluju u rukama muškaraca i nemaju moć ili život.
Izaija 44:9-20: Cijeli ovaj odlomak upozorenje je proroka Izaije protiv idolatstva i izgradnje slika drva i metala. Ukazuje na kontradikciju ovih praksi, budući da muškarci vole objekt koji su sami stvorili i nemaju moć ili život.
1. Korinćanima 8:4-6: "Koliko, kad jedemo od stvari žrtvovanih idolima, znamo da idol nije ništa na svijetu i da postoji samo jedan Bog. Na nebu želi na zemlji, jer postoji mnogo bogova I mnoga gospoda, ali za nas postoji samo jedan Bog, Otac, koji su sve stvari i kome živimo; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kojem su sve stvari, a mi i mi za njega. " U ovom izlomku iz Pavlovog pisma Korinćanima, on uči da idoli nisu ništa i da postoji samo pravi Bog koji je Otac našeg Gospodina Isusa Krista.
Djela 17:22-31: U ovom tekstu apostol Pavao govori Atenjanima o nepoznatom Bogu kojeg su obožavali, ali koji je u stvari Boga Stvoritelja svih stvari. Ukazuje na kontradikciju obožavanja idola i bogova koje su napravili ljudskim rukama, kada se istinski Bog ne može sadržavati u materijalnim predmetima.
2. Korinćanima 6:16-18: "Kakav je sporazum između hrama Boga i idola? Jer mi smo svetište živog Boga, kao što je rekao: prebivat ću i hodati među njima; bit ću tvoj Bog, a oni će biti bit će moji ljudi. Stoga sam izašao iz njih i odvojio, recite Gospodin; Neću dirati nečiste stvari; i primit ću vas, bit ćeš vaš otac, a vi ćeš biti sinovi i kćeri, kaže Svemogući Gospodine. " U ovom izlomku iz Pavlovog pisma Korinćanima, on poziva kršćane da se odvoje od idolopoklonstva i postanu svetišta živog Boga.
Luvut: