II Samuel, 3
1. Prolongou-se por muito tempo a guerra entre a casa de Saul e a de Davi. Mas, à medida que o poder de Davi ia-se fortificando, a casa de Saul ia-se enfraquecendo.
1. Rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jaèao, a Šaulova kuæa postajala sve slabija.
2. Nasceram filhos a Davi em Hebron. Seu primogênito foi Amnon, de Aquinoam de Jezrael;
2. Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke;
3. Queleab, o segundo, de Abigail, viúva de Nabal, o carmelita; Absalão, o terceiro, filho de Maaca, filha de Tolmai, rei de Gessur;
3. drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treæi Abšalom, sin Maake, kæeri gešurskoga kralja Tolmaja;
4. o quarto, Adonias, filho de Hagit; Safatias, o quinto, filho de Abital,
4. èetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin;
5. e o sexto Jetraam, filho de Egla, mulher de Davi. Esses foram os filhos que nasceram a Davi em Hebron.
5. šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu.
6. Enquanto durou a guerra entre a casa de Saul e a de Davi, Abner teve autoridade na casa de Saul.
6. Dok je trajao rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kuæi.
7. Ora, Saul tinha uma concubina chamada Resfa, filha de Aias. Isbaal disse a Abner: “Por que te aproximaste da concubina de meu pai?”.
7. A u kuæi bijaše Šaulova inoèa po imenu Rispa, kæi Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: "Zašto si se približio inoèi moga oca?"
8. Abner indignou-se com estas palavras de Isbaal e disse: “Sou porventura uma cabeça de cão a serviço de Judá? Enquanto neste momento trabalho pela casa de Saul, teu pai, pelos seus irmãos e seus amigos, não os deixando cair nas mãos de Davi, vens tu acusar-me de pecado com esta mulher?
8. Na te Išbaalove rijeèi Abner se razgnjevi i reèe: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro èinio domu tvoga oca Šaula, njegovoj braæi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obiène žene!
9. Deus me trate com o maior rigor se eu não procurar para Davi tudo o que o Senhor lhe prometeu,
9. Neka Abneru Bog uèini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu:
10. a saber: tirar a realeza da casa de Saul e firmar o trono de Davi sobre Israel e sobre Judá, desde Dã até Bersabeia!”.
10. da æe oduzeti kraljevstvo Šaulovoj kuæi i da æe utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!"
11. Isbaal não soube o que responder a Abner, porque o temia.
11. Išbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeèi Abneru jer ga se bojaše.
12. Abner enviou então mensageiros a Davi, para perguntar-lhe: “De quem é a terra? Faze aliança comigo e eu te darei mão forte para reunir em torno de ti todo o Israel”.*
12. Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruèi mu: "Èija je zemlja?" Htio je reæi: "Uèini savez sa mnom i moja æe ti ruka pomoæi da okupiš oko sebe svega Izraela."
13. Davi respondeu: “Está bem! Farei aliança contigo, mas com uma condição: Não te apresentarás diante de mim sem trazer contigo Micol, filha de Saul, quando vieres ver-me”.
13. David odgovori Abneru: "Dobro! Uèinit æu savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi doæi na oèi ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kæer, kad doðeš da vidiš moje lice."
14. Davi enviou mensageiros a Isbaal, filho de Saul, para dizer-lhe: “Devolve a minha mulher Micol, que desposei a preço de cem prepúcios de filisteus”.
14. Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka."
15. Isbaal ordenou que a tirassem de seu marido, Faltiel, filho de Lais,
15. Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina.
16. que a acompanhou chorando até Baurim. Ali, Abner disse-lhe: “Volta para a tua casa!”. E ele voltou.
16. A njezin muž poðe s njom i pratio ju je plaèuæi sve do Bahurima. Tada mu Abner reèe: "Hajde, vrati se sada kuæi!" I on se vrati.
17. Abner pôs-se em contato com os anciãos de Israel e disse-lhes: “Já há tempo que desejais ter Davi como vosso rei.
17. Abner je veæ bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: "Veæ odavna želite Davida za svoga kralja.
18. Fazei-o, pois, agora, porque o Senhor disse de Davi: ‘Por meio de Davi, meu servo, livrarei o meu povo de Israel da mão dos filisteus e de todos os seus inimigos’.”
18. Uèinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit æu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'"
19. Abner, que havia dito a mesma coisa aos benjaminitas, foi a Hebron para informar Davi de tudo o que fora aceito por Israel e por toda a casa de Benjamim.
19. Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.
20. E apresentou-se a Davi, em Hebron, acompanhado de vinte homens. Davi deu um banquete a Abner e seus companheiros.
20. Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.
21. Disse então Abner a Davi: “Irei para reunir ao redor de meu senhor, o rei, todos os israelitas, para que façam aliança contigo e reinarás sobre toda a terra que quiseres”. Davi despediu-se de Abner, e ele partiu tranquilamente.
21. Tada Abner reèe Davidu: "Hajdemo! Ja æu skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni æe sklopiti s tobom savez i ti æeš kraljevati nad svim što budeš želio." David otpusti Abnera, koji ode u miru.
22. Entretanto, os homens de Davi voltavam com Joab de uma expedição, trazendo uma grande presa. (Abner não estava mais com Davi em Hebron, porque Davi o tinha despedido e ele partira em paz.)
22. I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraæali sa èetovanja, noseæi sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru.
23. E, voltando Joab com toda a sua tropa, disseram-lhe que Abner, filho de Ner, viera ter com o rei e este o deixara ir em paz.
23. Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru.
24. Joab foi ter com o rei e disse-lhe: “Que fizeste? Abner, filho de Ner, veio a ti; por que o deixaste partir?
24. Tada Joab doðe kralju i reèe mu: "Što si uèinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru?
25. Tu o conheces; (bem sabes que) é para enganar-te, para espiar tuas idas e vindas e sondar tudo o que fazes”.
25. Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što èiniš!"
26. Deixando Davi, Joab mandou emissários atrás de Abner, que o fizeram voltar do poço de Sira, sem que Davi o soubesse.
26. Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome.
27. Quando Abner chegou a Hebron, Joab tomou-o à parte, para dentro da porta, como para falar-lhe em particular e lá feriu-o mortalmente no ventre, vingando o sangue de seu irmão Asael.
27. Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.
28. Quando Davi soube do acontecido, exclamou: “Sou inocente, eu e o meu reino, diante do Senhor, do sangue de Abner, filho de Ner!
28. Kad je David to poslije èuo, reèe: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.
29. Que ele caia sobre a cabeça de Joab e de toda a sua família! Não faltem jamais em sua casa homens atacados de sarna ou lepra, que trabalhem no fuso, caiam pela espada, definhem de fome!”.*
29. Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oèinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laæaju vretena ili padaju od maèa, ljudi koji nemaju kruha!" -
30. Joab e seu irmão AbJessé tinham assassinado Abner por ter este matado seu irmão Asael depois da batalha de Gabaon.
30. Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. -
31. Davi disse a Joab e a toda a sua tropa: “Rasgai vossas vestes, cobri-vos de sacos e pranteai Abner!”. E o rei seguiu atrás do féretro.
31. Nato David reèe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za Abnerom!" I kralj David poðe za nosilima.
32. Sepultaram Abner em Hebron. O rei pôs-se a chorar em alta voz sobre seu túmulo e todo o povo chorou.
32. Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaè na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.
33. E Davi cantou a seguinte lamentação, chorando Abner: “Devia Abner morrer como morrem os insensatos?!
33. Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?
34. Tuas mãos não estavam algemadas, nem acorrentados os teus pés. Caíste como se cai diante de celerados”.
34. Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!" Tada sav narod još ljuæe zaplaka za njim.
35. E o povo chorou sobre ele. Depois, como todo mundo viesse a Davi insistindo em que ele tomasse algum alimento antes de acabar o dia, ele fez este juramento: “Que o Senhor me trate com todo o seu rigor, se eu comer pão ou qualquer outra coisa, antes do pôr do sol”.*
35. Nato pristupi sav narod nutkajuæi Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!"
36. Todo o povo o soube e o aprovou, como aliás lhe parecia sempre bom tudo o que o rei fazia.
36. Sav je narod to èuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj èinio.
37. Todo o exército e todo o Israel reconheceu naquele dia que o rei não tivera parte alguma na morte de Abner, filho de Ner.
37. Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova.
38. O rei disse aos seus servos: “Não sabeis que um chefe, um grande chefe caiu hoje em Israel?
38. Nato kralj reèe svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik èovjek u Izraelu?
39. Quanto a mim, sou ainda fraco, embora tenha recebido a unção real. Esses homens, filhos de Sárvia, são mais fortes do que eu. Que o Senhor retribua àqueles que fizeram o mal segundo os seus próprios atos!”.*
39. Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jaèi su od mene. Neka Jahve plati zloèincu po njegovoj zloæi!"
Bíblia Ave Maria - Kaikki oikeudet pidätetään.
