Gênesis, 27
1. Isaac envelhecera e seus olhos enfraqueceram-se, de modo que não podia ver. Chamou Esaú, seu filho primogênito, e disse-lhe: “Meu filho!”. “Eis-me aqui!” – respondeu ele.
1. Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"
2. Isaac disse: “Tu vês, estou velho e não sei quando vou morrer.
2. A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
3. Toma as tuas armas, tua aljava e teu arco, vai ao campo e mata-me uma caça.
3. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljaèi.
4. Prepara-me depois um prato suculento, como sabes que gosto, e me traz para que o coma e minha alma te abençoe antes que eu morra”.
4. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."
5. (Ora, Rebeca ouviu atentamente enquanto Isaac falava ao seu filho Esaú.) E Esaú partiu para o campo, a fim de matar e trazer a caça.
5. Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu,
6. Rebeca disse a Jacó, seu filho: “Acabo de ouvir teu pai dizer ao teu irmão Esaú para que lhe traga uma caça
6. Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:
7. e lhe prepare um bom prato, a fim de comer e o abençoar diante do Senhor antes de morrer.
7. 'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'
8. Ouve-me, pois, meu filho, e faze o que te vou dizer.
8. A sad, sine moj, poslušaj me i uèini kako ti naredim.
9. Vai ao rebanho e traze-me dois belos cabritos. Prepararei com eles um prato suculento para o teu pai, como ele gosta,
9. Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.
10. tu lhe levarás e ele comerá, a fim de que te abençoe antes de morrer”.
10. Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre."
11. “Mas – respondeu Jacó à sua mãe – Esaú, meu irmão, é peludo, enquanto eu sou de pele lisa.
11. Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!
12. Se meu pai me tocar, passarei aos seus olhos por um impostor e atrairei sobre mim uma maldição em lugar de bênção.”
12. Možda me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."
13. “Tomo sobre mim esta maldição, meu filho – disse sua mãe. Ouve-me somente, e vai buscar o que te digo.”
13. Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiði i donesi!"
14. Jacó foi e trouxe os dois cabritos, com os quais sua mãe preparou um prato suculento, como seu pai gostava.
14. Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio.
15. Escolheu as mais belas vestes de Esaú, seu filho primogênito, que tinha em casa, e revestiu com elas Jacó, seu filho mais novo.
15. Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova.
16. Cobriu depois suas mãos, assim como a parte lisa do pescoço, com a pele dos cabritos,
16. U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.
17. e pôs-lhe nas mãos o prato suculento e o pão que tinha preparado.
17. Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
18. Jacó foi para junto de seu pai e disse-lhe: “Meu pai! Eis-me aqui!”. “Quem és tu, meu filho?”
18. Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?"
19. Jacó respondeu: “Eu sou Esaú, teu primogênito; fiz o que me pediste. Levanta-te, assenta-te e come de minha caça, a fim de que tua alma me abençoe”.
19. A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti."
20. “Como encontraste caça tão depressa, meu filho?” “É que o Senhor, teu Deus, fez que ela se apresentasse diante de mim.”
20. Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."
21. “Aproxima-te, então, meu filho, para que eu te apalpe e veja se, de fato, és o meu filho Esaú.”
21. Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi."
22. Jacó aproximou-se de Isaac, seu pai, que o apalpou e disse: “A voz é a voz de Jacó, mas as mãos são as mãos de Esaú”.
22. Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove."
23. E não o reconheceu, porque suas mãos estavam peludas como as do seu irmão Esaú. E abençoou-o.
23. Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,
24. “Tu és bem o meu filho Esaú?”. Disse-lhe ele: “Sim”.
24. upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."
25. “(Então) serve-me, para que eu coma de tua caça, meu filho, e minha alma te abençoe.” Jacó serviu-lhe e ele comeu; e trouxe-lhe também vinho, do qual ele bebeu.
25. Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.
26. Então Isaac, seu pai, disse-lhe: “Aproxima-te, meu filho, e beija-me”.
26. Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!"
27. E, aproximando-se Jacó para lhe dar um beijo, Isaac sentiu o perfume de suas vestes, e o abençoou nestes termos. “Sim, o odor de meu filho é como o odor de um campo que o Senhor abençoou.
27. Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.
28. Deus te dê o orvalho do céu e a gordura da terra, uma abundância de trigo e de vinho!
28. Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.
29. Sirvam-te os povos e prostrem-se as nações diante de ti! Sê o senhor dos teus irmãos, e curvem-se diante de ti os filhos de tua mãe! Maldito seja quem te amaldiçoar e bendito quem te abençoar!”
29. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"
30. Apenas Isaac acabara de abençoar Jacó, e este saíra de junto do seu pai, chegou Esaú da caça.
30. Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova.
31. Preparou também ele um prato suculento e trouxe-o ao seu pai, dizendo: “Levanta-te, meu pai, e come da caça de teu filho, a fim de que tua alma me abençoe”.
31. I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu: "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!"
32. “Quem és tu?” – perguntou-lhe seu pai Isaac. “Eu sou o teu filho primogênito Esaú.”
32. A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroðenac Ezav!"
33. Então Isaac, tomado de emoção violenta, exclamou: “Quem é, pois, aquele que foi à caça e me trouxe o prato que eu comi antes que tu voltastes? Eu o abençoei, e ele será bendito”.
33. Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljaèi ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati."
34. Ouvindo essas palavras de seu pai, Esaú soltou um grito cheio de amargura, e disse-lhe: “Abençoa-me também a mim, meu pai!”.
34. Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!"
35. “Teu irmão – respondeu-lhe Isaac – veio, fraudulentamente, tomar a tua bênção.”
35. A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."
36. Esaú disse então: “Será porque ele se chama Jacó que me suplantou já duas vezes? Tirou-me meu direito de primogenitura, e eis que agora me rouba minha bênção!”. E ajuntou: “Não reservaste, porventura, uma bênção também para mim?”.*
36. "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?"
37. Isaac respondeu-lhe: “Eu o constituí teu senhor, e dei-lhe todos os seus irmãos por servos e o estabeleci na posse do trigo e do vinho. Que posso ainda fazer por ti, meu filho?”.
37. Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?"
38. Esaú disse ao seu pai: “Então só tens uma bênção, meu pai? Abençoa-me também a mim, meu pai!”. E pôs-se a chorar.
38. Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas.
39. Isaac tomou a palavra: “Eis – disse ele – que a tua habitação será desprovida da gordura da terra e do orvalho que desce do céu.
39. Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom tvoj æe biti, daleko od rose s neba.
40. Viverás de tua espada, servindo o teu irmão, mas, se te libertares, quebrarás o seu jugo de cima do teu pescoço”.
40. Od maèa svoga æeš živjeti, brata svoga æeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram æeš njegov stresti sa svog vrata."
41. Esaú concebeu ódio por Jacó por causa da bênção que lhe tinha dado seu pai e disse em seu coração: “Virão os dias do luto de meu pai, e matarei meu irmão Jacó”.
41. Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova."
42. E foram referidas a Rebeca estas palavras do seu filho primogênito. Ela mandou chamar seu filho mais novo, Jacó, e disse-lhe: “Teu irmão Esaú quer te matar para se vingar de ti.
42. Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti.
43. Escuta-me, pois, meu filho: vai, foge para junto de Labão, meu irmão, em Harã;
43. Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.
44. fica em casa dele algum tempo, até que se acalme a cólera de teu irmão.
44. Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,
45. Assim que passar a sua cólera e tiver ele esquecido do que lhe fizeste, te mandarei buscar. Por que perderia eu vocês dois num só dia?”.
45. dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!"
46. Rebeca disse a Isaac: “Estou desgostosa da vida por causa das filhas de Het. Se Jacó tomar uma mulher entre as filhas de Het, para que ainda viver?”.
46. Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uroðenice, Hetitkinjom, što æe mi onda život!"
Bíblia Ave Maria - Kaikki oikeudet pidätetään.
