1 I uze im zboriti u prispodobama: Èovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
2 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.
3 A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
4 I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga.
5 Treæega takoðer posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše."
6 "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleæi: 'Poštovat æe sina moga.'
7 Ali ti vinogradari meðu sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština æe biti naša.'
8 I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."
9 "Što li æe uèiniti gospodar vinograda? Doæi æe i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
10 Niste li èitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
11 Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima našim!"
12 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
13 I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u rijeèi.
14 Oni doðu i kažu mu: "Uèitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"
15 A on im reèe proziruæi njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!"
16 Oni doniješe. I reèe im: "Èija je ovo slika i natpis?" A oni æe mu: "Carev."
17 A Isus im reèe: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.
18 Doðu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaju ga:
19 "Uèitelju, Mojsije nam napisa: Umre li èiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
20 Sedmero braæe bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda.
21 I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treæi jednako tako.
22 I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije.
23 Komu æe biti žena o uskrsnuæu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
24 Reèe im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?
25 Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anðeli na nebesima.
26 A što se tièe mrtvih, da ustaju, niste li èitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reèe Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?
27 Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate."
28 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"
29 Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.
30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"
31 "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veæe od tih."
32 Nato æe mu pismoznanac: "Dobro, uèitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
33 Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve."
34 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reèe mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuðivao pitati ga.
35 A nauèavajuæi u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?
36 A sam David reèe u Duhu Svetome: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
37 Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao.
38 A on im u pouci svojoj govoraše: "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,
39 prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama;
40 proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda!"
41 Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo.
42 Doðe i neka siromašna udovica i baci dva novèiæa, to jest jedan kvadrant.
43 Tada dozove svoje uèenike i reèe im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.
44 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."
Versículos relacionados com Evanðelje po Marku, 12:
U svetom Marku 12. Isus nastavlja podučavati narod i suočavati se s vjerskim vođama. On govori o prispodobi o zlim stanarima, gdje su vjerski vođe prikazani kao loši stanari koji ubijaju poslanu vlasniku. Isusa ispituju farizeji i herodijane o tome je li ispravno plaćati porez Cezaru. On odgovara "Onda, Cezaru ono što je od Cezara i Boga što je od Boga." Pisač dovodi u pitanje Isusa o tome što je najveća zapovijed, a Isus odgovara: "Volite Gospoda, Boga svog svog srca, svim tvojim dušom, svim tvojim razumijevanjem i svim tvojim silama." Isus također promatra ponudu bogatih i siromašne udovice, koja je dala sve što je morao živjeti.
Ponovljeni zakon 6:5 - "Obožavaš Gospoda, Boga, svim tvojim srcem, svim tvojom dušom i svim tvojom snagom." Ovaj se stih odnosi na Isusov odgovor na pisac koji je pitao koja je najveća zapovijed.
Psalam 118:22 - "Kamen koji su graditelji odbacili postao je kamen temeljac." Isus citira ovaj stih govoreći o prispodobi o zlim stanarima, gdje religiozni vođe odbacuju Isusa, koji postaje kamen temeljac.
Izaija 5:1-2 - "Želim pjevati svojoj voljenoj pjesmi svog prijatelja o njegovom vinogradu: moj voljeni je imao vinograd na plodnom brdu. Izvrsne vidove; i sagradio je usred toranja." Prispodoba o zlim stanarima aluzija je na ovaj odlomak iz Izaijeve knjige, koja opisuje kako se Bog brinuo za svoj vinograd, ali ljudi koji su ga uzgajali bili su nevjerni.
2. Korinćanima 9:7 - "Svaki od njih doprinosi srcu, a ne s tugom ili nužnošću; jer Bog voli one koji daju s radošću." Ovaj stih može biti povezan s ponudom siromašne udovice, koja je dala sve što je moralo živjeti, ali veselim i velikodušnim srcem.
Rimljanima 13:1 - "Svaka duša je podložna superiornim vlastima; jer ne postoji autoritet koji ne dolazi od Boga; i vlasti koje postoje, Bog je naredio." Ovaj stih može biti povezan s Isusovim odgovorom na farizeje i Herodijane kada pitaju je li ispravno plaćati porez na Cezara. Isus odgovara da moramo Cezaru dati ono što je Cezar i Boga ono što je od Boga, prepoznajući Cezarovu vlast kao instituciju koju je uspostavio Bog.
Capítulos: