1 U njegovo je vrijeme došao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podložan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega.
2 Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaèkaške èete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvrðujuæi rijeè koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima.
3 To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da æe je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše uèinio
4 i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom. Jahve nije htio oprostiti.
5 Ostala povijest Jojakimova i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?
6 Jojakim je poèinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega.
7 Egipatski kralj nije više izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve što je pripadalo egipatskom kralju.
8 Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kæi Elnatana, i bila je iz Jeruzalema.
9 On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio i njegov otac.
10 U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen.
11 Doðe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo.
12 Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoðe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.
13 On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, naèinio za Svetište Jahvino. Tako se ispunila rijeè Jahvina.
14 Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoðe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuæa prognanika, sa svim kovaèima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje.
15 Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon.
16 Sve sposobne ljude, njih sedam tisuæa na broju; kovaèe i bravare, tisuæu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo.
17 Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.
18 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kæi Jeremije, i bila je iz Libne.
19 Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio Jojakin.
20 To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja.
Versículos relacionados com Druga knjiga o kraljevima, 24:
Poglavlje 24 od 2 kraljeva izvještava o padu Juda prije Babilona, uključujući invaziju na kralja Nabukodonozora, opsadu Jeruzalema i progonstvo kralja Joaquima i veći dio naroda Jude. Da biste pronašli pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju, pregledao je cijelu Bibliju i odabrano:
Jeremija 25:9: "Evo, poslat ću i uzeti sve obitelji na sjeveru, kaže Gospod, i Nabukodonozor, kralj Babilona, moj sluga, i dovesti ih protiv ove zemlje i protiv njihovih stanovnika i protiv svih ovih naroda Oko, i potpuno ću ih uništiti i učiniti ih prigovorom užasa i zvižduka, upropastili vječne. " Ovaj stih predviđa pad Jeruzalema i invaziju na Babilon, pokazujući Božju vjernost da ispuni svoja obećanja.
Jeremija 21:7: "Nakon ovoga, kaže Gospod, pružit ću Zedekiju, kralja Jude, i njegove sluge, ljude, i one koji ostaju u kugi, maču i gladi, u ruci Nabukodonozora, kralja od Babilon, u ruci svojih neprijatelja, u ruci onih koji žele izvući svoj život; i on će ih povrijediti na žicu mača, neće ih poštedjeti, niti će se to milovati, niti tresti. " Ovaj stih ukazuje na kaznu koja bi Judiju bila izrečena zbog njegove nevjere, uključujući progonstvo i smrt mnogih njegovih stanovnika.
Lamentacije 1:3: "Juda je otišao u zarobljeništvo zbog nevolje i velike služenja; prebiva između naroda, on ne nađe odmor; svi njegovi progonitelji dosežu ga među njegovim tjeskobom." Ovaj stih opisuje Judinu situaciju nakon progonstva, živeći poput raspršene i potlačene nacije među ostalim državama.
Ezekiel 17:12: "Recite, dakle, u buntovnu kuću, zar ne znate što te stvari znače? Recite nam: Evo Babilonskog kralja u Jeruzalem i uzeo kralja i prinčeve i odveo ih u Babilon." Ovaj se stih odnosi na progonstvo Joaquima i knezove Judeja do Babilona, naglašavajući Božju pravednost kako bi kaznio nevjeru naroda.
Psalam 137:1: "Pored Babilonskih rijeka, smjestimo se tamo i plačemo, kad se sjećamo Siona." Ovaj stih opisuje tugu i čežnju za narodom Jude po mjestu koje je oduzeto od njih i potreba da se pamti Boga i njegov savez čak i usred nevolja.
Kapitel: