1 Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin.
2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
3 Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do roðenja, a nema snage da se rode.
4 Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'"
5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
6 on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
7 Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'"
8 Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša.
9 Doèuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:
10 "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja!
11 Ti znaš što su asirski kraljevi uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti?
12 Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"
14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
16 Prikloni uho, Jahve, i poèuj, otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga.
17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;
18 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše.
19 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini."
20 Tada Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.'
21 Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska.
22 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
23 Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti.
24 Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.
25 Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline.
26 Stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim.
27 Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš.
28 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæ' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si i došao!
29 A znak nek' ti bude ovo: Ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.
30 Preživjeli iz kuæe Judine žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.
31 Jer æe iz Jeruzalema iziæi Ostatak, Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahvina!
32 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.
33 Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi' - Jahvina je rijeè.
34 Grad æu ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."
35 Te iste noæi iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
36 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
37 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Versículos relacionados com Druga knjiga o kraljevima, 19:
Poglavlje 19. od 2 Kings pripovijeda priču o kralju Ezekiji, koji je od kralja asiraca, Senaqueribe, primio prijeteće pismo, naredio mu da se preda ili suoči se s uništenjem. Hezekija je tražila pomoć u Bogu i dobila je odgovor proroka Izaije, koji je uvjeravao da će Bog zaštititi Jeruzalem. Bog je ispunio svoje obećanje, a anđeo Gospodnji noću je ubio 185.000 asirskih vojnika. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme koje se odnose na 2 kralja 19:
Psalam 20:7-8: "Neki vjeruju automobile, neki u konjima, ali spomenut ćemo ime Gospodina, Boga, neki idu i padaju, ali mi ustajemo i mi stojimo." Ovaj psalam ističe važnost povjerenja Bogu u vrijeme krize, a ne ovisno o ljudskim ili materijalnim resursima.
Izaija 37:35: "Jer ću braniti ovaj grad, da ga se oslobodi, radi mene i radi svog sluge Davida." Ovaj je stih dio Božjeg odgovora na kralja Ezekije, osiguravajući da će zaštititi Jeruzalem od Asiraca zbog svoje vjernosti i ljubavi prema Davidu.
Psalam 91:11-12: "Jer će vam njegovi anđeli dati redoslijed, da vas zadrže na sve svoje načine. Oni će vas podržati u vašim rukama, da se ne spotaknete sa svojim kamenim stopalom." Ovaj psalam naglašava Božju zaštitu nad onima koji ga vole i vjeruju mu.
Izaija 54:17: "Nijedno oružje nije bilo krivotvoreno protiv vas neće prosperirati; i sav jezik koji se u prosudbi diže protiv vas, osudit ćete; ovo je nasljeđivanje Gospodinovih slugu, a njegova pravednost prema meni kaže Gospod. " Ovaj stih naglašava Božje obećanje o zaštiti onima koji mu služe i jamstvo da će se odbiti svaka nepravedna optužba protiv njih.
2 Timoteju 4:18: "I Gospodin će me se osloboditi svih zlih djela i pripast će me u njegovo nebesko kraljevstvo; onome tko je slava zauvijek i zauvijek. Amen." Ovaj stih naglašava povjerenje apostola Pavla u zaštitu i izbavljenje Boga usred njegovih nevolja, povjerenje koje je i kralj Ezekiah pokazao u 2 kralja 19.
Kapitel: