Mosaico decorativo

1. «En efecto, el Reino de los Cielos es semejante a un propietario que salió a primera hora de la mañana a contratar obreros para su viña.

1. "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaæin rano ujutro izaðe najmiti radnike u svoj vinograd.

2. Habiéndose ajustado con los obreros en un denario al día, los envió a su viña.

2. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.

3. Salió luego hacia la hora tercia y al ver a otros que estaban en la plaza parados,

3. Izaðe i o treæoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

4. les dijo: "Id también vosotros a mi viña, y os daré lo que sea justo."

4. pa i njima reèe: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat æu vam.'

5. Y ellos fueron. Volvió a salir a la hora sexta y a la nona e hizo lo mismo.

5. I oni odoše. Izaðe opet o šestoj i devetoj uri te uèini isto tako.

6. Todavía salió a eso de la hora undécima y, al encontar a otros que estaban allí, les dice: "¿Por qué estáis aquí todo el día parados?"

6. A kad izaðe o jedanaestoj uri, naðe druge gdje stoje i reèe im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'

7. Dícenle: "Es que nadie nos ha contratado." Díceles: "Id también vosotros a la viña."

7. Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reèe im: 'Idite i vi u vinograd.'"

8. Al atardecer, dice el dueño de la viña a su administrador: "Llama a los obreros y págales el jornal, empezando por los últimos hasta los primeros."

8. "Uveèer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaæu poèevši od posljednjih pa sve do prvih.'

9. Vinieron, pues, los de la hora undécima y cobraron un denario cada uno.

9. Doðu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

10. Al venir los primeros pensaron que cobrarían más, pero ellos también cobraron un denario cada uno.

10. Pa kada doðu oni prvi, pomisle da æe primiti više, ali i oni prime po denar.

11. Y al cobrarlo, murmuraban contra el propietario,

11. A kad primiše, poèeše mrmljati protiv domaæina:

12. diciendo: "Estos últimos no han trabajado más que una hora, y les pagas como a nosotros, que hemos aguantado el peso del día y el calor."

12. 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaèio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"

13. Pero él contestó a uno de ellos: "Amigo, no te hago ninguna injusticia. ¿No te ajustaste conmigo en un denario?

13. "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne èinim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

14. Pues toma lo tuyo y vete. Por mi parte, quiero dar a este último lo mismo que a ti.

14. Uzmi svoje pa idi. A ja hoæu i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

15. ¿Es que no puedo hacer con lo mío lo que quiero? ¿O va a ser tu ojo malo porque yo soy bueno?".

15. Nije li mi slobodno èiniti sa svojim što hoæu? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

16. Así, los últimos serán primeros y los primeros, últimos.»

16. "Tako æe posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

17. Cuando iba subiendo Jesús a Jerusalén, tomó aparte a los Doce, y les dijo por el camino:

17. Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reèe:

18. «Mirad que subimos a Jerusalén, y el Hijo del hombre será entregado a los sumos sacerdotes y escribas; le condenarán a muerte

18. "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt

19. y le entregarán a los gentiles, para burlarse de él, azotarle y crucificarle, y al tercer día resucitará.

19. i predati poganima da ga izrugaju, izbièuju i razapnu, ali on æe treæi dan uskrsnuti."

20. Entonces se le acercó la madre de los hijos de Zebedeo con sus hijos, y se postró como para pedirle algo.

20. Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade nièice da od njega nešto zaište.

21. El le dijo: «¿Qué quieres?» Dícele ella: «Manda que estos dos hijos míos se sienten, uno a tu derecha y otro a tu izquierda, en tu Reino.»

21. A on æe joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

22. Replicó Jesús: «No sabéis lo que pedís. ¿Podéis beber la copa que yo voy a beber?» Dícenle: «Sí, podemos.»

22. Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju æu ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"

23. Díceles: «Mi copa, sí la beberéis; pero sentarse a mi derecha o mi izquierda no es cosa mía el concederlo, sino que es para quienes está preparado por mi Padre.

23. A on im reèe: "Èašu æete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."

24. Al oír esto los otros diez, se indignaron contra los dos hermanos.

24. Kada su to èula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

25. Mas Jesús los llamó y dijo: «Sabéis que los jefes de las naciones las dominan como señores absolutos, y los grandes las oprimen con su poder.

25. Zato ih Isus dozva i reèe: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu.

26. No ha de ser así entre vosotros, sino que el que quiera llegar a ser grande entre vosotros, será vuestro servidor,

26. Neæe tako biti meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj.

27. y el que quiera ser el primero entre vosotros, será vuestro esclavo;

27. I tko god hoæe da meðu vama bude prvi, neka vam bude sluga."

28. de la misma manera que el Hijo del hombre no ha venido a ser servido, sino a servir y a dar su vida como rescate por muchos.»

28. "Tako i Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

29. Cuando salían de Jericó, le siguió una gran muchedumbre.

29. Kad su izlazili iz Jerihona, poðe za njim silan svijet.

30. En esto, dos ciegos que estaban sentados junto al camino, al enterarse que Jesús pasaba, se pusieron a gritar: «¡Señor, ten compasión de nosotros, Hijo de David!»

30. I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta. Èuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

31. La gente les increpó para que se callaran, pero ellos gritaron más fuerte: «¡Señor, ten compasión de nosotros, Hijo de David!»

31. Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jaèe viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

32. Entonces Jesús se detuvo, los llamó y dijo: «¿Qué queréis que os haga?»

32. Isus se zaustavi, dozove ih i reèe: "Što hoæete da vam uèinim?"

33. Dícenle: «¡Señor, que se abran nuestros ojos!»

33. Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oèi."

34. Movido a compasión Jesús tocó sus ojos, y al instante recobraron la vista; y le siguieron.

34. Isus se ganut dotaèe njihovim oèiju i oni odmah progledaše. I poðoše za njim.



Przeczytaj Biblię w rok

Dołącz do naszej społeczności i przeczytaj całą Biblię w 365 dni. Ustrukturyzowana i inspirująca ścieżka pogłębiająca Twoją wiarę i wiedzę o Piśmie Świętym.