Mosaico decorativo

1. Cuando se aproximaban a Jerusalén, cerca ya de Betfagé y Betania, al pie del monte de los Olivos, envía a dos de sus discípulos,

1. Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva uèenika

2. diciéndoles: «Id al pueblo que está enfrente de vosotros, y no bien entréis en él, encontraréis un pollino atado, sobre el que no ha montado todavía ningún hombre. Desatadlo y traedlo.

2. i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Èim u nj uðete, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.

3. Y si alguien os dice: "¿Por qué hacéis eso?", decid: "El Señor lo necesita, y que lo devolverá en seguida".»

3. Ako vam tko reèe: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah æe ga ipak ovamo pustiti."

4. Fueron y encontraron el pollino atado junto a una puerta, fuera, en la calle, y lo desataron.

4. Otiðoše i naðoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.

5. Algunos de los que estaban allí les dijeron: «¿Qué hacéis desatando el pollino?»

5. A neki od nazoènih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"

6. Ellos les contestaron según les había dicho Jesús, y les dejaron.

6. Oni im odvrate kako im reèe Isus. I pustiše ih.

7. Traen el pollino donde Jesús, echaron encima sus mantos y se sentó sobre él.

7. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

8. Muchos extendieron sus mantos por el camino; otros, follaje cortado de los campos.

8. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.

9. Los que iban delante y los que le seguían, gritaban: « ¡Hosanna! ¡Bendito el que viene en nombre del Señor!

9. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

10. ¡Bendito el reino que viene, de nuestro padre David! ¡Hosanna en las alturas!»

10. Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"

11. Y entró en Jerusalén, en el Templo, y después de observar todo a su alrededor, siendo ya tarde, salió con los Doce para Betania.

11. I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bijaše kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju.

12. Al día siguiente, saliendo ellos de Betania, sintió hambre.

12. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

13. Y viendo de lejos una higuera con hojas, fue a ver si encontraba algo en ella; acercándose a ella, no encontró más que hojas; es que no era tiempo de higos.

13. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne naðe ništa osim lišæa jer ne bijaše vrijeme smokvama.

14. Entonces le dijo: «¡Que nunca jamás coma nadie fruto de ti!» Y sus discípulos oían esto.

14. Tada reèe smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Èuli su to njegovi uèenici.

15. Llegan a Jerusalén; y entrando en el Templo, comenzó a echar fuera a los que vendían y a los que compraban en el Templo; volcó las mesas de los cambistas y los puestos de los vendedores de palomas

15. Stignu tako u Jeruzalem. On uðe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe.

16. y no permitía que nadie transportase cosas por el Templo.

16. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.

17. Y les enseñaba, diciéndoles: «¿No está escrito: Mi Casa será llamada Casa de oración para todas las gentes? ¡Pero vosotros la tenéis hecha una cueva de bandidos! »

17. Uèio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom æe se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega naèinili peæinu razbojnièku!"

18. Se enteraron de esto los sumos sacerdotes y los escribas y buscaban cómo podrían matarle; porque le tenían miedo, pues toda la gente estaba asombrada de su doctrina.

18. Kada su za to doèuli glavari sveæenièki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oèaran njegovim naukom.

19. Y al atardecer, salía fuera de la ciudad.

19. A kad se uveèerilo, izlazili su iz grada.

20. Al pasar muy de mañana, vieron la higuera, que estaba seca hasta la raíz.

20. Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.

21. Pedro, recordándolo, le dice: «¡Rabbí, mira!, la higuera que maldijiste está seca.»

21. Petar se prisjeti pa æe Isusu: "Uèitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."

22. Jesús les respondió: «Tened fe en Dios.

22. Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.

23. Yo os aseguro que quien diga a este monte: "Quítate y arrójate al mar" y no vacile en su corazón sino que crea que va a suceder lo que dice, lo obtendrá.

23. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da æe se dogoditi to što kaže - doista, bit æe mu!

24. Por eso os digo: todo cuanto pidáis en la oración, creed que ya lo habéis recibido y lo obtendréis.

24. Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit æe vam!

25. Y cuando os pongáis de pie para orar, perdonad, si tenéis algo contra alguno, para que también vuestro Padre, que está en los cielos, os perdone vuestras ofensas.»

25. No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

26.

26. #

27. Vuelven a Jerusalén y, mientras paseaba por el Templo, se le acercan los sumos sacerdotes, los escribas y los ancianos,

27. I doðu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doðu k njemu glavari sveæenièki, pismoznanci i starješine.

28. y le decían: «¿Con qué autoridad haces esto?, o ¿quién te ha dado tal autoridad para hacerlo?»

28. I govorahu mu: "Kojom vlašæu to èiniš? Ili tko ti dade tu vlast da to èiniš?"

29. Jesús les dijo: «Os voy a preguntar una cosa. Respondedme y os diré con qué autoridad hago esto.

29. A Isus im reèe: "Jedno æu vas upitati. Odgovorite mi, pa æu vam kazati kojom vlašæu ovo èinim.

30. El bautismo de Juan, ¿era del cielo o de los hombres? Respondedme.»

30. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

31. Ellos discurrían entre sí: «Si decimos: "Del cielo", dirá: "Entonces, ¿por qué no le creísteis?"

31. A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'

32. Pero ¿vamos a decir: "De los hombres?"» Tenían miedo a la gente; pues todos tenían a Juan por un verdadero profeta.

32. Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.

33. Responden, pues, a Jesús: «No sabemos.» Jesús entonces les dice: «Tampoco yo os digo con qué autoridad hago esto.»

33. I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus æe im: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."



Przeczytaj Biblię w rok

Dołącz do naszej społeczności i przeczytaj całą Biblię w 365 dni. Ustrukturyzowana i inspirująca ścieżka pogłębiająca Twoją wiarę i wiedzę o Piśmie Świętym.