Mosaico decorativo

1. El rey Astiages fue a reunirse con sus padres, y le sucedió Ciro el Persa.

1. Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac.

2. Daniel era comensal del rey y más honrado que ningún otro de sus amigos.

2. Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja.

3. Tenían los babilonios un ídolo, llamado Bel, con el que se gastaban cada día doce artabas de flor de harina, cuarenta ovejas y seis medidas de vino.

3. A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, èetrdeset ovaca i šest metreta vina.

4. El rey también le veneraba y todos los días iba a adorarle. Daniel, en cambio, adoraba a su Dios.

4. I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu.

5. El rey le dijo: «¿Por qué no adoras a Bel?» El respondió: «Porque yo no venero a ídolos hechos por mano humana, sino solamente al Dios vivo que hizo el cielo y la tierra y que tiene poder sobre toda carne.»

5. Stoga mu reèe kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!"

6. Díjole el rey: ¿Crees que Bel no es un dios vivo? ¿No ves todo lo que come y bebe a diario?»

6. Tada æe kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?"

7. Daniel se echó a reír: «Oh rey, no te engañes - dijo -, por dentro es de arcilla y por fuera de bronce, y eso no ha comido ni bebido jamás.»

7. I reèe Daniel smiješeæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio."

8. Entonces el rey, montando en cólera, mandó llamar a sus sacerdotes y les dijo: «Si no me decís quién es el que come este dispendio, moriréis; pero si demostráis que el que lo come es Bel, morirá Daniel por haber blasfemado contra Bel.»

8. Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet æe Daniel što pogrdi Bela."

9. Daniel dijo al rey: «¡Hágase según tu palabra!» Eran setenta los sacerdotes de Bel, sin contar las mujeres y los hijos.

9. I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeæi žene i djecu.

10. El rey se dirigió, pues, con Daniel al templo de Bel,

10. Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov.

11. y los sacerdotes de Bel le dijeron: «Mira, nosotros vamos a salir de aquí; tú, oh rey, manda poner la comida y el vino mezclado; luego cierra la puerta y séllada con tu anillo; si mañana por la mañana, cuando vuelvas, no encuentras que Bel se lo ha comido todo, moriremos nosotros; en caso contrario, morirá Daniel que nos ha calumniado.»

11. Sveæenici mu Belovi rekoše: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðeš i ne naðeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik."

12. Estaban ellos tranquilos, porque se habían hecho una entrada secreta debajo de la mesa y por allí entraban normalmente a llevarse las ofrendas.

12. Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo.

13. En cuanto salieron y el rey depositó la comida ante Bel,

13. Ali kad oni izaðoše i kralj dade postaviti jela Belu,

14. Daniel mandó a sus criados que trajeran ceniza y la esparcieran por todo el suelo del templo, sin más testigo que el rey. Luego salieron, cerraron la puerta, la sellaron con el anillo real, y se fueron.

14. Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. Tada iziðoše, zakljuèaše vrata, zapeèatiše ih kraljevim prstenom te otiðoše.

15. Los sacerdotes vinieron por la noche, como de costumbre, con sus mujeres y sus hijos, y se lo comieron y bebieron todo.

15. Sveæenici, po obièaju, doðoše noæu sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše.

16. El rey se levantó muy temprano y Daniel con él.

16. Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.

17. El rey le preguntó: «Daniel, ¿están intactos los sellos?» - «Intactos, oh rey», respondió él.

17. I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel.

18. Nada más abierta la puerta, el rey echó una mirada a la mesa y gritó en alta voz: «¡Grande eres, Bel, y no hay en ti engaño alguno!»

18. Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!"

19. Daniel se echó a reír y, deteniendo al rey para que no entrara más adentro, le dijo: «Mira, mira al suelo, y repara de quién son esas huellas.»

19. Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istraži èije su ovo stope!"

20. - «Veo huellas de hombres, de mujeres y de niños», dijo el rey;

20. "Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj.

21. y, montando en cólera, mandó detener a los sacerdotes con sus mujeres y sus hijos. Ellos le mostraron entonces la puerta secreta por la que entraban a consumir lo que había sobre la mesa.

21. I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu.

22. Y el rey mandó matarlos y entregó a Bel en manos de Daniel, el cual lo destruyó, así como su templo.

22. Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.

23. Habían también una gran serpiente a la que los babilonios veneraban.

23. A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci.

24. El rey dijo a Daniel: «¿Vas a decir también que ésta es de bronce? Mira, está viva y come y bebe: no puedes decir que no es un dios vivo; así que adórale.»

24. Kralj reèe Danielu: "Hoæeš reæi da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: neæeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!"

25. Daniel respondió: «Yo adoro sólo al Señor mi Dios; él es el Dios vivo. Mas tú, oh rey, dame permiso y yo mataré a esta serpiente sin espada ni estaca.»

25. Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez toljage."

26. Dijo el rey: «Te lo doy.»

26. I reèe kralj: "Dajem ti!"

27. Daniel tomó entonces pez, grasa y pelos, lo coció todo junto e hizo con ello unas bolitas que echó en las fauces de la serpiente; la serpiente las tragó y reventó. Y dijo Daniel: «¡Mirad qué es lo que veneráis!»

27. Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!"

28. Al enterarse los babilonios, se enfurecieron mucho; se amotinaron contra el rey y dijeron: «El rey se ha hecho judío: ha destruido a Bel, ha matado a la serpiente, y a los sacerdotes los ha asesinado.»

28. Kad to èuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sveæenike pokla."

29. Fueron, pues, a decir al rey: «Entréganos a Daniel; si no, te mataremos a ti y a toda tu casa.»

29. Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo ubiti tebe i tvoj dom!"

30. Ante esta gran violencia, el rey se vio obligado a entregarles a Daniel.

30. I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.

31. Ellos le echaron en el foso de los leones, donde estuvo seis días.

31. Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana.

32. Había en el foso siete leones a los que se les daba diariamente dos cadáveres y dos carneros; entonces no se les dio nada, para que devoraran a Daniel.

32. U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela.

33. Estaba a la sazón en Judea el profeta Habacuc: acababa de preparar un cocido y de desmenuzar pan en un plato, y se dirigía al campo a llevárselo a los segadores.

33. A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje.

34. El ángel del Señor dijo a Habacuc: «Lleva esa comida que tienes a Babilonia, a Daniel que está en el foso de los leones.»

34. I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!"

35. «Señor - dijo Habacuc - no he visto jamás Babilonia ni conozco ese foso.»

35. Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!"

36. Entonces el ángel del Señor le agarró por la cabeza y, llevándole por los cabellos, le puso en Babilonia, encima del foso, con la rapidez de su soplo.

36. Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.

37. Habacuc gritó: «Daniel, Daniel, toma la comida que el Señor te ha enviado.»

37. I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak što ti ga šalje Bog!"

38. Y dijo Daniel; «Te has acordado de mí, Dios mío, y no has abandonado a los que te aman.»

38. A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube."

39. Y Daniel se levantó y se puso a comer, mientras el ángel de Dios volvía a llevar al instante a Habacuc a su lugar.

39. I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.

40. El día séptimo, vino el rey a llorar a Daniel; se acercó al foso, miró, y he aquí que Daniel estaba allí sentado.

40. Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi.

41. Entonces exclamó: «Grande eres, Señor, Dios de Daniel, y no hay otro Dios fuera de ti.»

41. Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!"

42. Luego mandó sacarle y echar allá a aquellos que habían querido perderle, los cuales fueron al instante devorados en su presencia.

42. I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas požderaše pred njegovim oèima.



Przeczytaj Biblię w rok

Dołącz do naszej społeczności i przeczytaj całą Biblię w 365 dni. Ustrukturyzowana i inspirująca ścieżka pogłębiająca Twoją wiarę i wiedzę o Piśmie Świętym.