1 Sofar iz Naamata progovori tad i reèe:
2 "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje
3 dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ naæi.
4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen bio,
5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa bezbožnièka.
6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja noænog.
9 Nijedno ga oko više gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti
10 Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto.
11 Kosti su njegove bujale mladošæu; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
13 sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz utrobe.
16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
17 Potoke ulja on gledat' više neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
18 Vratit æe dobitak ne okusivši ga, neæe uživat' u plodu trgovine.
19 Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida,
20 jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti.
21 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreæa njegova dugo trajat neæe.
22 Sred izobilja u škripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti bijeda.
23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
24 Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti.
25 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a šiljak blistavi viri mu iz žuèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
26 na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže.
28 Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuðuje."
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 20:
Job 20 predstavlja govor Zofar -a, Jobovog trećeg prijatelja, koji ga pokušava uvjeriti da prepoznaje Božju pravednost u njegovim nevoljama i priznaje njegove grijehe. Zofar pravi živopisan opis sudbine zlih, tvrdeći da božanska kazna uvijek pada na njih. Sljedeći stihovi rješavaju teme slične onima koje je liječio Zofar:
Mudre izreke 10:27: "Strah od Gospodina produžava dane, ali život zlih je skraćen." Ovaj stih govori o sudbini Wicked -a, koja je prema Zofar -u u Jobu 20 obilježena patnjama i preranom smrću.
Psalam 37:35-36: "Vidio sam arogantno zlobno i širilo se kao lisnato stablo na matičnom tlu. Ali prošlo je i više ne postoji; tražio sam ga, ali nisam ga mogao pronaći." Ovaj psalam također govori o sudbini Wicked -a, koja se uspoređuje s suhim i umrlim stablom.
Mudre izreke 1:33: "Ali svatko tko me čuje, živjet će sigurno i bit će miran, bez straha od bilo kojeg zla." Ovaj stih naglašava važnost slušanja božanske mudrosti, za koju Zofar vjeruje da posao odbija.
Psalam 11:6: "Napravit će kišu zbog zlih žetve i sumpora sa žarnom niti; suhi vjetar bit će njihov udio." Ovaj psalam također govori o sudbini Wicked -a, koja je opisana kao kiša vatre i sumpora, slično kao Zofar -ov opis u poslu 20.
Izreke 13:9: "Svjetlost pravednika intenzivno sja, ali svjetiljka zlih izlazi." Ovaj stih naglašava razliku između pravednih i zlih, pojačavajući ideju da božanska kazna uvijek pada na sekunde.
Rozdziały: