Mosaico decorativo

1. ¡Alabad a mi Dios con tamboriles, elevad cantos al Señor con címbalos, ofrecedle los acordes de un salmo de alabanza, ensalzad e invocad su Nombre!

1. Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo!

2. Porque el Señor es un Dios quebrantador de guerras, porque en sus campos, en medio de su pueblo me arrancó de la mano de mis perseguidores.

2. Jer Gospod Bog što dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

3. Vinieron los asirios de los montes del norte, vinieron con tropa innumerable; su muchedumbre obstruía los torrentes, y sus caballos cubrían las colinas.

3. Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekriše.

4. Hablaba de incendiar mis tierras, de pasar mis jóvenes a espada, de estrellar contra el suelo a los lactantes, de entregar como botín a mis niños y de dar como presa a mi doncellas.

4. Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.

5. El Señor Omnipotente por mano de mujer los anuló.

5. Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!

6. Que no fue derribado su caudillo por jóvenes guerreros, ni le hirieron hijos de Titanes, ni altivos gigantes le vencieron; le subyugó Judit, hija de Merarí, con sólo la hermosura de su rostro.

6. Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!

7. Se despojó de sus vestidos de viudez, para exaltar a los afligidos de Israel; ungió su rostro de perfumes,

7. Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašæu mirisnom,

8. prendió con una cinta sus cabellos, ropa de lino vistió para seducirle.

8. na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini.

9. La sandalia de ella le robó los ojos, su belleza cautivóle el alma ¡y la cimitarra atravesó su cuello!

9. Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe.

10. Se estremecieron los persas por su audacia, se turbaron los medos por su temeridad.

10. Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

11. Entonces clamaron mis humildes, y ellos temieron; clamaron mis débiles y ellos quedaron aterrados; alzaron su voz éstos, y ellos se dieron a la fuga.

11. Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoæni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše!

12. Hijos de jovenzuelas los asaetearon, como a hijos de desertores los hirieron, perdieron en la batalla contra mi Señor.

12. Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše.

13. Cantaré a mi Dios un cantar nuevo: «¡Tú eres grande, Señor, eres glorioso, admirable en poder e insuperable!»

13. Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!

14. Sírvante a ti las criaturas todas, pues hablaste tú y fueron hechas, enviaste tu espíritu y las hizo, y nadie puede resitir tu voz.

14. Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

15. Pues los montes, desde sus cimientos, serán sacudidos con las aguas; las rocas en tu presencia se fundirán como cera; pero con aquellos que te temen, te muestras tú siempre propicio.

15. Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æeš i tada milostiv biti.

16. Porque es muy poca cosa todo sacrificio de calmante aroma, y apenas es nada la grasa para serte ofrecida en holocausto. Mas quien teme al Señor será grande para siempre.

16. Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.

17. ¡Ay de las naciones que se alzan contra mi raza! El Señor Omnipotente les dará el castigo en el día del juicio. Entregará sus cuerpos al fuego y a los gusanos, y gemirán en dolor eternamente.

17. Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli jaukati zauvijek."

18. Cuando llegaron a Jerusalén, adoraron a Dios, y una vez purificado el pueblo, ofrecieron sus holocaustos, sus ofrendas voluntarias y sus regalos.

18. Kada doðoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod oèisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove.

19. Judit ofreció todo el mobiliario de Holofernes, que el pueblo le había concedido, y entregó a Dios en anatema las colgaduras que ella misma había tomado del dormitorio de Holofernes.

19. Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove.

20. Durante tres meses permaneció el pueblo en Jerusalén, celebrando festejos delante de santuario. También Judit estaba presente.

20. Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima.

21. Pasados aquellos días, se volvió cada uno a su heredad. Judit regresó a Betulia, donde vivió disfrutando de su hacienda; fue en su tiempo muy famosa en toda aquella tierra.

21. A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuèe u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.

22. Muchos la pretendieron, pero ella no tuvo relaciones con ningún hombre en toda su vida, desde que su marido Manasés murió y fue a reunirse con su pueblo.

22. Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome.

23. Vivió hasta la avanzada edad de 105 años, transcurriendo su ancianidad en casa de su marido. A su sierva le concedió la libertad. Murió en Betulia y fue sepultada en la caverna de su marido Manasés.

23. Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u peæini Manašea, muža njezina.

24. La casa de Israel la lloró durante siete días. Antes de morir, distribuyó su hacienda entre los parientes de su marido Manasés y entre sus propios parientes.

24. Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roðacima svojim i roðacima muža svojega Manašea.

25. Nadie ya atemorizó a los israelitas mientras vivió Judit, ni en mucho tiempo después de su muerte.

25. U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.



Leggi la Bibbia in un anno

Unisciti alla nostra comunità e completa l'intera Bibbia in 365 giorni. Un percorso strutturato e stimolante per approfondire la tua fede e la tua conoscenza delle Scritture.