1 Job progovori i reèe:
2 "Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi muèni tješioci!
3 Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6 Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar æe me minuti?
7 Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me.
8 Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama.
9 Jarošæu me svojom razdire i goni, škrguæuæ' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me oèima,
10 prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æuškaju, u èoporu svi tad navaljuju na me.
11 Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio.
12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me šèepa da bi me slomio.
13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuèi zemlju žednu natopi.
14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene.
15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu.
16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala.
17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista.
18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da poèine.
19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
22 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 16:
Poglavlje 16. Poglavlje predstavlja nastavak dijaloga Joba i njegovih prijatelja koji pokušavaju objasniti zašto pati. U ovom poglavlju Job žali zbog činjenice da njegovi prijatelji ne mogu razumjeti njegovu bol i navodi da je Bog odgovoran za njegove patnje. Također izražava nadu da Bog svjedoči o njegovoj nevinosti.
Psalam 22:1 - "Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto te izdržavaš iz riječi mojih ljutih i ne pomažeš mi?" Ovaj stih izražava bol i tjeskobu nekoga tko se osjeća napušten od Boga, kao što Job osjeća u svojoj situaciji patnje.
Psalam 69:20 - "Afrontas mi je slomio srce i vrlo sam slab; čekao sam nekoga tko je imao suosjećanja, ali nije ih bilo; i za udobno djelovanje, ali nisam ih našao." Ovaj stih odražava usamljenost i tugu nekoga tko prolazi kroz teško vrijeme i ne nađe utjehu ili pomoć.
Izaija 53:3 - "Prezvan je, a najviše odbačen među muškarcima, muškarac boli, i iskusan u poslu; i, kao što je jedan od muškaraca skrivao lice, bio je prezvan, a mi to uopće nismo učinili. " Ovaj stih govori o nekome tko je prezvan i pati, ali na kraju je prepoznat i cijenjen. Job također prolazi kroz ovo iskustvo, prezire i ignoriraju njegovi prijatelji, ali čekajući da ga Bog prepozna.
Rimljanima 8:18 - "Za mene sam siguran da nevolje ovog današnjeg vremena ne trebaju usporediti s slavom koja se mora otkriti u nama." Ovaj stih govori o tome kako su poteškoće s kojima se suočavamo u ovom životu privremene i beznačajne u usporedbi s nagradom koja nas čeka u budućnosti. Čini se da je i posao svjestan ove perspektive.
2. Korinćanima 1:3-4 - "Blago boga i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac milosti i Bog svih utjeha, koji nas tješi u svim našim nevoljama, tako da možemo utješiti i one koji su također mogli utješiti one koji također su u nekim nevoljama, s utjehom s kojom mi sami utješimo Bog. " Ovaj stih govori o tome kako je Bog udobnik u našim nevoljama i kako možemo iskoristiti svoja iskustva kako bismo pomogli i utješili druge. Job također traži utjehu u Bogu i očekuje da će njegovi prijatelji naučiti iz svog iskustva.
Capitoli: