1 Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kæeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kæeri kaldejska! Jer, neæe te više zvati nježnom i tankoæutnom.
2 Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeði preko rijeke!
3 Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokaže! Ja æu se osvetiti, odvraæat' me nitko neæe.
4 Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:
5 "Sjedi šutke, u mrak se povuci, kæeri kaldejska. Jer, neæe te više zvati vladaricom kraljevstava.
6 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izruèih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški.
7 Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom æu ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako æe se završiti.
8 A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neæu obudovjeti, neæu djece izgubiti!'
9 Stiæi æe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit æeš djecu, obudovjet æeš! Punom æe te mjerom snaæi oboje, pokraj svega tvojeg vraèanja i množine tvojih zaklinjanja!
10 U zloæu si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!'
11 Zlo æe te snaæi - neæeš ga presresti; oborit æe se na te nesreæa - neæeš je odvratiti; doæi æe na te propast iznenada - neæeš je predvidjeti.
12 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim èaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda æe ti biti od koristi? Možda æeš s njima strah utjerati?
13 Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca prorièu ono što æe te snaæi.
14 Gle, oni æe biti poput pljeve, oganj æe ih sažeæi. Ni sami sebe neæe izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neæe ostat' ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne!
15 Takvi æe ti biti vraèi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poæi æe svaki svojim putem, i nikog neæe biti da te spasi."
Versículos relacionados com Izaija, 47:
Izaija 47 je proročanstvo protiv Babilona, što predstavlja aroganciju i ponos carstva. Poglavlje govori o padu Babilona i njegovoj kazni zbog loših djela. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje su povezane s temama koje se odnose na Izaiju 47.
Jeremija 50:31: "Evo, ja sam protiv tebe, arogantan grad", kaže Gospod, Gospodar domaćina. "Došlo je vrijeme, vrijeme kada ću je kazniti." Ovaj je stih također proročanstvo protiv Babilona i naglašava Božju kaznu za aroganciju.
Ezekiel 28:2: "Tako kaže suveren, Gospodin, jer je tvoje srce ponosno Rose, rekao si, ja sam bog; zauzimam prijestolje Božje u srcu mora. Ali ti si čovjek, a ne a Bog iako je svoje srce smatrao bogom. " Ovaj je stih proročanstvo protiv kralja pucanja, ali naglašava opasnost od arogancije i ponosa, tema također prisutna u Izaiji 47.
Mudre izreke 16:18: "Ponos prethodi propast i arogantnost, pad." Ova poslovica naglašava da arogancija i ponos dovode do pada, tema prisutna u Izaiji 47.
Jakov 4:6: "Bog se protivi ponosnom, ali skromno daje milost." Ovaj stih naglašava važnost poniznosti i opasnost od arogancije, temu prisutnu u Izaiji 47.
1. Petrova 5:5: "Slično tome, vi, koji ste mlađi, bili podliježući starješinama. Svi ste podložni jedni drugima i revidirate poniznost, jer" Bog se protivi ponosnom, ali daje milost skromnim. " " Ovaj stih također naglašava važnost poniznosti i podnošenja, tema prisutna u Izaiji 47.
Capitoli: