1 Jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:
2 "Sine èovjeèji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga nalièiš velièinom svojom?
3 Usporedit æu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišæa i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.
4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveæu poljskom.
5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveæe. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše;
6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu.
7 Lijep on bijaše velièinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše!
8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni èempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.
9 Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviðaše mu sve edensko drveæe u vrtu Božjem.'
10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,
11 predadoh ga u ruke najmoænijemu od svih naroda da uèini s njime po zloæi njegovoj, i odbacih ga.
12 Tuðinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!
13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Meðu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!
14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!'
15 Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveæe zbog njega osuši!
16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siðoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveæe edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.
17 I ono, mišica njegova, i oni meðu narodima koji u hladu njegovu sjeðahu, siðoše s njim u Podzemlje, k onima što maèem bijahu probodeni.
18 Na koga, dakle, meðu drveæem edenskim, nalièiš svojom moæi, slavom i velièinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš meðu onima što maèem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - rijeè je Jahve Gospoda."
Versículos relacionados com Ezekiel, 31:
Ezekiel 31 opisuje pad egipatskog faraona i njegovu veličinu u usporedbi s veličanstvom divovskog stabla koje je izrezano i palo. Teme obuhvaćene uključuju Božji suverenitet nad narodima i opasnost od arogancije i ponosa.
Mudre izreke 16:18: "Izvrsno prethodi propast, a gorući duha prethodi pada." Ovaj stih naglašava vezu između arogancije i pada, tema prisutna u Ezekielu 31.
Ezekiel 28:2: "Sin Čovječji, recite princu pucanja, recite Gospodu Bože, za tvoje srce, on je uskrsnuo i rekao: Ja sam Bog, sjedim se na prijestolju Božjim, u srcima of More, budući da ste čovjek, a ne Bog; a ipak ste stavili svoje srce kao da je to srce Božje. " Ovaj stih pokazuje drugu situaciju u kojoj arogancija dovodi do pada.
Daniel 4:30-32: "Kralj je rekao, i rekao, ovo nije veliki Babilon koji sam uredio u Kraljevsku kuću, s snagom svoje moći i slavi mog Veličanstva?, Kad je pao glas s neba : Kaže se da je, kralj Nabukodonozor: Kraljevstvo je prešlo od vas. I oduzet ćete se od muškaraca, a vaše će prebivalište biti sa životinjama na selu; volovi, a oni će vam preći sedam puta, sve do Znate da sve više ima majstorstvo nad kraljevstvom muškaraca i daje ga onome koga želi. " Ovaj stih pokazuje pad Nabukodonozora zbog svoje arogancije i ponosa.
Izaija 14:13-14: "A ti si rekao u svom srcu, poći ću do neba, iznad Božjih zvijezda, uzvisit ću svoje prijestolje, a na brdu zajednice sjedit ću iz benda na sjeveru. Oblaci, a ja ću biti sličan najvišoj. " Ovaj stih pokazuje pad Lucifera zbog njegove arogancije i želje da bude poput Boga.
Obadiah 1:3-4: "Vaša vrhunska vas je prevarila i arogancija vašeg srca, koja prebiva u pukotinama stijena, u vašem visokom prebivalištu; tko kaže u tvom srcu: tko će me srušiti na zemlju? Orao? , i stavite svoj dom među zvijezdama, srušit ću te, kaže Gospod. " Ovaj stih pokazuje da arogancija može dovesti do pada, bez obzira na to koliko se osoba može činiti.
Capitoli: